Uprkos situaciji u kojoj živi i onom što ga je zadesilo, ovaj mladić je odgojen ‘da je miran san’ i čista savjest, ipak, nešto što nema cijenu te je u skladu s tim i postupio.

„Tog dana sam prolazeći parkiralištem u blizini Autobuske stanice primijetio torbu na podu. Kada sam vidio da je u njoj velika svota novca, a da nema dokumenata, uspaničio sam se i krenuo prema obližnjem lokalu, gdje sam ostavio svoje podatke u slučaju da se pojavi vlasnik. Dugo nisam mogao doći sebi i shvatiti što mi se događa. Da je bilo dokumenata u torbi, odmah bi je odnio na policiju, ali ovako nisam znao što činiti. Našao sam se s bratom i sve mu ispričao, jedno vrijeme smo tako samo gledali zbunjeno u unutrašnjost torbe i čudili se. Bratu je palo na pamet da je možda upletena mafija, te je nervoza postala još veća, jer sam već ostavio svoje lične podatke“, priča mladić, koji sebe ne smatra herojem niti slično, samo osobom koja pošteno živi i želi drugima biti primjer da se dobro dobrim kad-tad vraća.

Muamer nakon toga dana noćima nije spavao, jer su ga mučile misli. Nakon nekoliko dana na radiju je čuo kako je osoba iz Novog Sada izgubila crnu torbu na spomenutom parkiralištu. Na broj koji je bio ponuđen je kontaktirao mogućeg vlasnika i dogovorio susret s istim.

„Nakon što me uvjerio da se uistinu radi o njegovoj torbi, jer je u detalje znao što je u kojem dijelu iste, dogovorio sam susret, ali sam bio jako oprezan, jer je bila otvorena mogućnost da se radi o osobi koja će biti spremna na sve, pogotovo jer je tolika svota novca bila u pitanju, te sam ga nastojao zaplašiti, kazavši mu da neću biti sam i nespreman“, nastavlja Brekalo.

Krenuvši od kuće na ugovoreni sastanak, kada se pozdravljao s roditeljima, uvjerio ih je kako će s njim biti prijatelji, da neće ići sam, da se ne brinu. Tada se malo i našalio s njima, te im kazao da po posljednji put pogledaju torbu s tolikim novcem, jer je mala šansa da će ikada više vidjeti toliko novca na jednom mjestu. Otac, koji je u tom trenutku radio u vrtu, priča nam uz smijeh Brekalo, samo je bacio pogled na novac i prokomentarisao kako ga ima dosta, te nastavio okopavati u vrtu. To više nego dovoljno govori o poštenju porodici Brekalo, koja, iako u skromnom okruženju, živi dostojanstveno i časno, te je tako i odgojila sinove da je čist obraz najveće blago.

Kada se konačno našao s vlasnikom torbe, i vratio mu novac, kamen mu je pao s srca, te je vratio svoj mir koji mu je smisao života.

„Vlasnik novca mi je kao nagradu ponudio hiljadu maraka, koje nisam prihvatio jer sam smatrao da je to puno. Na kraju sam pristao na 300 maraka. Zamolio me da ostane anoniman, pristao sam na to i za mene je ta priča završila. Moj život se nastavlja istim tiokom kao da se ništa nije dogodilo“, kaže Brekalo i dodaje kako sada ponovo mirno spava i osjeća se bolje, te se nada da više nikada neće pronaći torbu punu novca na ulici.

Iako nije zadržao novac, smatra se bogatim, jer ima ono što uistinu čini čovjeka bogatim: porodicu, prijatelje, čast i miran san, a to novac ne može kupiti.

Almedina Bečić (Dnevni list)