24SI – Mensud Duraković je godinama bio alfa i omega Omladinske škole Veleža. U najtežim poratnim godinama u abnormalnim uslovima ulagao je sebe, svoj novac, živce… I dobio Vladavića, braću Škaljić, Jugu, Čolića, Merzića I ostale poslijeratne zvijezde koje su Velež proslavile širom Evrope.

"Radio sam punih dvanaest godina u najtežim mogućim uslovima. Iza tih dvanaest godina stoje igrači! Igrači u pravom smislu te riječi! Momci koji su znali i znaju igrati fudbal i koji su sa ponosom nosili Veležov dres, ne kao ova današnja "pojačanja", što im se nakon odlaska iz Veleža preko noći gubi svaki trag", počinje svoju ispovjest za «San», bivši trener i direktor Veleža.

Iako su tada uslovi za rad bili sve samo ne dobri, Duraković je skupa sa svojim saradnicima uspjevao proizvesti kvalitetne igrače koji su kasnije uspješno igrali u seniorskoj konkurenciji.

– Bio je to planski i sistematski rad u svim segmentina trenažnog procesa koji je nadilazio situaciju u klubu. Sastav koji je produkt toga vremena bio je: Čolić, Merzić, Škaljić, Vladavić, (svi A reprezentacija), Jugo, Serdarević, Kodro, Gubeljić, Ćorić, Eminović (svi mlada reprezentacija). To je bila ekipa za titulu, ekipa u kojoj nije bilo mjesta za "nazovi" pojačanja i strijelce koji ne znaju ni gdje je protivnički gol. Nisu bili igrači iza kojih je stajala marketinška sila klupskih moćnika, pa su na sva zvona lupali o "nikad viđenim igračima sa strane", a u stvari se najčešće radilo o «otpadu» iz drugih klubova – ističe Duraković, i nastavlja:

– Na žalost, iste stvari se i danas dešavaju gdje dobro plaćene zvijezde "normalno na uštrb drugih igrača" nisu u mogućnosti da vide protivničkog golmana izuzev na početku i kraju utakmice kada se pozdravljaju! Naravno, bez skidanja dresova jer je pojedincima ispod Veležovog dresa neki drugi dres koji bi rado voljeli obući! – dodaje naš sugovornik.

U posljednje vrijeme za razliku od prethodnih sezona Demić, Zolj, Kazazić, Duraković, Ćemalović dobivaju veću minutažu.

– Da, ali nedovoljno. Igraju kada nedostaje pet standardnih igrača. Veležova djeca u skorašnjem meču protiv Želje pokazala su karakter, dokazavši da znaju i mogu igrati važne uloge u timu. Međutim, požurilo se da se što prije "zaboravi" ta utakmica kako se ne bi vidjelo sa kakvim potencijalom raspolažemo te da bi ponovo zaključili da su im "pojačanja "neophodna. Naravno pojačanja na čije ime bi se iz klupske kase izvukao još koji dinar. Šest igrača iz jedne generacije je sa srcem kao planina Velež i ponosom ginulo za svaku loptu, baš onako kako su trenirali u proteklih 13 godina na očaju od terena u Sjevernom logoru! I sada im neko oduzima pravo da nose najdraži dres isključivo iz sitnih ličnih interesa! Opet se "dobri" kriju iza dežurnih krivaca. Odlaze i vraćaju se na mjesto zločina bez imalo stida i uvijek je neko drugi kriv! – naglasio je Duraković.

Na kraju razgovora, dodao je:

– Spreman sam svakome pogledati u oči i argumentovano raspravljati o svemu što se dešavalo u proteklom periodu. Siguran sam da ovo nije moje posljednje javljanje a u svakom narednom ću poimenice navesti kako ko "pomaže" Veležu! Na jedno pitanje ni sam ne znam odgovor. Milorad Mitrović? Zašto takav stručnjak nije dobio priliku da radi i da vodi ekipu? Mislim da neko zna odgovori i na ovo pitanje! – zaključio je Duraković.

(24sata.info)