Mostar 1959. – slike iz filma “Noći i jutra”

 

Mostar – slike iz filma „Noći i jutra“ (1959)

 

Film «Noći i jutra» sniman je u Mostaru 1959. godine. Čitav grad je onoga vakta živio sa snimanjem ovog filma. Glavne scene su snimane oko ondašnje Treće osnovne šlole, a današnje Gimnazije, oko rampe, na staroj željezničkoj stanici, u Cernici, na Carini, na Mazoljicama i oko Tepe.

Snimanje filma onog vakta u Mostaru bila je senzacija. Raja su po prvi put u životu mogli vidjeti kako se to radi, kako se svaka scena ponavlja po više puta. Noćnom snimanju scena kod rampe prisustvaovao je veliki broj građana. Tada sam bio drugi osnovne, išao u Treću i svakodnevno bio prisutan snimanju, ili barem pripremanju scena. Iznenadilo nas je kad je škola jednog dana bila okićena zastavama sa kukastim krstovima, kao i veliki broj statista u nacističkim uniformama.

Film je inače obrađivao tematiku iz Drugog svjetskog rata. Partizanski odred u toku zime ulazi u grad sa velikim brojem ranjenika. Ovo je ustvari bio istinit događaj o borcima iz Mostarskog bataljona. Film je u Mostaru prikazivan u kinima negdje 1960. Išli smo sa školom da ga gledamo, a kasnije je još jednom prikazan i na BHTV. Neki dan nađoh ga na internetu i vrati me u sjećanje punih pola vijeka unazad.

Mostar je toga vremena bio povezan sa svijetom uskotračnim željezničkom prugom, sa perspektivom da dobije i avionsku vezu. Asvalt je bio do Bune prema jugu i do Potoka na sjeveru. Dalje se išlo makadamom. Gradska magistrala preko Mazoljica još nije bila izgrađena. Prema Čapljini na jugu, išlo se preko Gubavice i Domanovića. Jer nije bio izgrađen put dolinom Neretve preko Žita. Na ulicama samog grada nije bilo niti jednog privatnog auta. Igralo se lopte na male u svakoj ulici, i kad bi se ugledalo da koje auto da dolazi, razmakli bi se golovi da auto prođe i opet bi se nastavila igra. Kroz sami grad također nije bilo puno asvalta. Dominirala je kocka, čitavom Titovim ulicim, pa preko Musale, uz Korzo i Šetalištem do Balinovca. Sve ostale ulica bile su makadamske.

Kino je bilo glavna zabava. Partizan u Podhumu, stara Zvijezda i naravno ljetno kino u Šantićevoj. Muzika na terasi hotela Neretva. Šetnje korzom, a ljeti naravno i bezbrojne plaže na Neretvi. U ovakvim uslovima kino je bilo izlazak u čudesni svijet. Zbog toga je snimanje filma u Mostaru i izazvalo tako veliko interesovanje raje. Pogotovo što je tematika bila vezana za Mostar. I svi su se u Mostaru odjednom razumjeli u tehniku snimanja filma. Dosta raje zaradilo je ponešto i na snimanju masovnih scena, kao statisti. A za tu lovu ponekad je valjalo stajati i po čitav dan na čelopeku na poligonu kasarne Sjevernog logora. Prepričavale su se scene iz filma, onako kako su se vidjele na snimanju. Dječaka je glumio jedan mali Mostarac. Glavne uloge su bile Marija Kohn i Đuza Stojiljković. Na scenama na Tepi pojavio se i hamal Rampa sa dvokolicom. U scenama u sokaku u Cernici, na kapije su izašli oni koji su stanovali u tim kućama. Veliki broj raje učestvovao je i u scenama na poligonu sjevernog logora, a prepričavala se zgoda, odnosno nezgoda u kojoj glavna junakinja trči i u toku trka se saplete i padne, a onda se ustane i nastavi trčati. To nije bilo predviđeno scenarijem, ali se odlično uklopilo u film…i tako dalje i tako dalje… Ko ima mogućnost, ili to zna, neka potraži film na internetu, a ko nema, evo mu nekoliko slika, koje sam izvukao iz filma…

Komentariši