http://infoneretva.blogspot.com/2011/07/mostar-danas-nema-vise-dzeme-jole-pape.html?spref=fb
MOSTAR — Mostar je grad pozornica na kojoj se stoljećima odigrava predstava s istinskim, osebujnim likovima i karakterima u svim dramaturškim formama scenskog djela od komedije do tragedije.
Možda je ovim opisom Zdenko Bošković učinio najbolji prikaz i projekciju koja odgovara opisu Mostara. Bošković u nastavku svoje misli obrazlaže i nastavlja dalje, vršeći usporedbu:
– Sula Rebac je pokušavajući objasniti podrijetlo mostarskog nogometnog talenta rekao da Mostarac prvu loptu šutne petom iza sebe…, a onda tek pokuša špicom i punom nogom. Ova peta je znakovita i za sve ostale aktivnosti, struke, izražaje… Jer Mostarac je čovjek individua koji vidi, čuje, zapaža i manifestira se posebno, različito od svih drugih… On pokušava nemoguće sve dok to ne postane jedino moguće…Mostarac svoju osobnost nosi lako, junački i razvija je do perfekcije… Do banalne prepoznatljivosti iz aviona… U riječi, u pokretu, u misli, u suštini bića….I doista na ove se Boškovićeve opservacije nema što dodati, piše Dnevni list.
Ali, međutim, danas na sceni imamo potpunu devalvaciju vrijednosti Mostara, u okvirima izvan ovoga grada, a ona se dobrano urušava i u samom Mostaru. Kako gradu kao sinonimu prepoznatljivom po svom znamenu glavnu aromu daju ljudi koji žive u njemu, sada se može reći da u posljednjih desetak godina Mostar nije u orbitu lansirao onoliki broj ljudi i faca, pa čak ni približno, kako je to bilo do početka 1990-ih godina prošloga stoljeća. Danas tek poneki sportaš izraste i izdigne se visoko iznad prosjeka pa zvijezde košarkaša Bojana Bogdanovića ili boksača Adnana Ćatića alias Felixa Sturma sjaje punim sjajem u orbiti svjetski poznatih imena, a koji su ili rođeni u Mostaru ili im je podrijetlo iz ovoga grada.
U brojnoj plejadi imena koji su obilježili Mostar i ime tog grada s ponosom pronijeli po svijetu nekako su se uvijek isticali sportaši. Stoga, uz dužno poštovanje prema sportašima, vrijedi se prisjetiti i još ponekog imena, uz dužno poštovanje i ispriku ako ispustimo nekoga tko svakako zaslužuje biti pobrojan.
Danas jednostavno ne izrastaju ljudi s karizmom, odnosno face kakvi su bili, ili su još uvijek, Ivan Kordić, pokojni Jole Musa ili Momo Pudar, Džemal Bijedić, dr. Isidor Papo, Predrag Matvejević, Ljiljana Petrović Butler, Spaso Berak, Olga Bisera-Vukotić, Dragan Despot, Ismet Ico Voljevica, Kema Dedović, Ico Mutevelić, Pero Zubac, Gordan Mihić, Vlado Smoljan, Zlatko Hrvić, Ivica Vinković, Vlado Puljić, Emir Balić, Ismet Kurt, Alija Kebo, Drago Marić, Marin Topić, Radmilo Braca Andrić, Goran i Miro Šimunović, Safet Safa Oručević, Nedžad Neđa Babović, Željko Vukašinović, Vlado Fink, Miro Džeba, Dragi Šestić, Željko Samardžić, Nada Dalipagić, Florijan Mićković, Milan Šulenta, Minja Bojanić, Seno Trnovac, Titi Balalić, Beli Behmen, Zdenko Marić, Jozo Lepetić, Mugdim Karabeg…Tih imena ima mnogo više, uz još jednu ogradu da smo naveli tek jedan dio. Ono što bi bila zajednička odrednica za pobrojane ljude jest da danas nemamo takvih imena, karizmatičnih i prepoznatljivih koji bi bili adekvatni predstavnici Mostara u većim okvirima.
(InfoNeretva)
