Priča o kolonjskoj vodi

http://www.novasloboda.ba/clanak/citaj/16535/prica-o-kolonjskoj-vodi-uspjeh-koji-ne-tamni

 

Nakon više desetljeća stagnacije, kolonjska voda je danas opet jak parfimerijski trend, a svoj uspjeh zahvaljuje novom imidžu koji su tradicionalnim mirisnim vodicama udahnule velika kreatorska imena. Jedna od  najpoznatijih kolonjskih voda na svijetu, koja nosi jednostavno ime, 4711, nije francuski proizvod. Ona je prvi put proizvedena u njemačkom gradu Kölnu, koji se i danas na latinskom, a također i na engleskom naziva Cologne, (colonia, kolonija)


Formula kolonjske vode možda i nije jako komplicirana, ali njezina istorija svakako jeste. Na tu temu napisano je bezbroj članaka i veliki broj knjiga. Za porijeklo kolonjske vode i danas se vodi borba između Francuza i Nijemaca. Uz porijeklo, nedoumice izaziva i njeno ime, koje zavisno od načina pisanja, ima različito značenje: „Eau de Cologne“, pisano velikim slovima, označava mirisni terapeutski preparat koji se kroz istoriju, sve do današnjeg dana, sastoji od esencija agruma, cvijeta narandže, limuna, bergamota, ružmarina i lavande, dok „eau de cologne“, pisano malim slovima, označava mirisni koktel koji sadrži 5 procenata esencije čistog parfema otopljenog u 95 ili više procenata alkohola.
 
Pisani dokumenti iz 16. vijeka spominju firentinske opatice koje pod imenom Aqua de Regina ljubomorno čuvaju ”čudesnu formulu” mirisnog preparata na bazi bergamonta, limuna, cvijeta narandže (popularno zvanog Neroli) , ružmarina i lavande – esencija koje su i danas osnova svake kolonjske vode. Početkom 18. vijeka Gian Paolo Feminis, talijanski apotekar iz njemačkog grada Kölna, uspio je, čini se, od opatica izmamiti formulu ”čudotvorne mirisne vode”, koja je navodno liječila bolove u želucu, glavobolju i depresiju, te ujedno služila kao preparat za pranje zuba, osvježivač i univerzalno dezinfekciono sredstvo. Ta se voda pila, čista ili pomiješana sa kockicom šećera , za svjež dah, a neki su je doktori čak preporučivali kao intravenoznu obnavljajuću kuru za organizam. U početku je talijanski apotekar svoju čudesnu vodicu prodavao pod imenom Aqua Mirabili. Kada je 1729, od kelnskog medicinskog fakulteta, dobio ”zeleno svjelo” za njezinu proizvodnju i distribuciju, stara firentinska formula dobila je novo ime – Eau de Cologne (na francuskom: Voda iz Kölna).
Formulu nasljeđuje njegov bratić Giovanni Maria Ferina, koji se 1806. seli u Pariz. Tamo on pod imenom Jean-Marie Farina otvara glasovitu radnju u ulici St.  Honore, pokraj Louvrea, i ubrzo postaje glavni dobavljač kraljevskih dvorova širom Europe. Uhodan posao, zajedno sa i danas legendarnim prodavnicama, krajem vijeka kupuju Armand Roger i Charles Gallet, osnivači francuske parfimerijske kuće Roger&Gallet. Oni i danas proizvode originalnu formulu pod nazivom Eau de Cologne de Jean-Marie Farina.
 
Njemačka priča, započinje davne 1792., kada je jedan kartuzijski sveštenik njemačkom biznismenu Wilhelmu Mülhensu, kao vjenčani poklon, poklonio formulu vodice za osvježenje poznatu pod nazivom aqua mirabilis ili čudotvorna voda. Wilhelm Mülhens toliko se zaljubio u svoj vjenčani poklon da je odlučio od njega napraviti porodični posao, te je podigao fabriku eteričnih ulja za proizvodnju kolonjske vode. Nekoliko godina kasnije francuske su trupe okupirale Köln pa su vojnici na povratku kući sa sobom donosili kelnski suvenir, vodicu koja se naziva Eau de Cologne.
 
Budući da je razrušeni Köln bio u popriličnom haosu i francuska se vojska u njemu teško snalazila, komandant okupiranog Kölna naredio je 1796. da se sve kuće numeriraju: Glockengasse, gdje se proizvodila ova čudotvorna voda, dobila je tako broj 4711. Ovaj broj je već puna dva vijeka zaštitni znak ”Kölnischwassera”, odnosno kolonjske vode. Kako je u to doba tržište preplavilo bezbroj ”kolonjskih voda”, Mülhens je imao potrebu zaštititi svoj proizvod te se otada njegova prava, originalna kolonjska voda  prodavala pod imenom 4711, koji je danas zaštićen brand i garancija vrhunskog proizvoda. 4711 je najprodavanija kolonjska voda na svijetu i usprkos razvijenom tržištu mirisa, i danas ima brojne poklonike u svijetu slavnih i bogatih, poput operske pjevačice Montserrat Caballé, za koju je izrađena posebna pozlaćena bočica s inicijalima M.C. „Flakon“ kolonjske vode 4711 dizajnirao je Peter Heinrich Molanus još 1920.godine, no ”bočica Molanus” i danas plijeni jednaku pažnju: jednostavna forma i prepoznatljiva etiketa , koja nije samo dekoracija nego i zaštita od vrućine  i svjetla ( koje štete eteričnim uljima), zaštitni su znak kolonjske vode koja zaslužuje da se nađe u svakoj kolekciji – i kao miris i osvježivač, ili pak kao sredstvo protiv migrene i depresije, a konačno i kao ultimativni kelnski suvenir, koji ove godine slavi svoj 219.rođendan.
 
Nakon više desetljeća stagnacije, kolonjska voda je danas opet jak parfimerijski trend, a svoj uspjeh zahvaljuje novom imidžu koji su tradicionalnim mirisnim vodicama udahnule velika kreatorska imena: tako je naprimjer, modni mag Helmut Lang uz veliku pompu lansirao kolonjsku vodu u muškoj i ženskoj verziji, dok je Thierry Mugler iznimno ponosan na svoju Cologne Mugler , provokativnu uniseks hommage, stoljetnu mirisnu legendu.
 
 Dileme nema, kolonjska voda, vratila se u velikom stilu, a na nama je sada hoćemo li svoju ”čudotvornu vodicu” dijeliti sa dragim, parfimirati njom svoje omiljene čizme ili samo pokušati otjerati migrenu.
 

 

Smail Špago

 

 

 

 

NovaSloboda.ba

Komentariši