Crno bijeli Mostar

http://www.novasloboda.ba/clanak/citaj/16750/crno-bijeli-mostar-dosla-su-vremena-kad-pamet-zasuti-budala-progovori-a-fukara-se-obogati

Došla su vremena kad pamet zašuti, budala progovori, a fukara se obogati!

Mostar je sinoć, nažalost, opet bio u centru pažnje domaće i šire javnosti. Slika upada navijača Zrinjskog i njihova želja da se fizički obračunaju sa igračima i stručnim štabom Veleža obišla je svijet i, po ko zna koji put, uvjerila šta politika i političari i mešetari iz sjene mogu uraditi zarad svojih bolesnih interesa.

Mostar je sinoć doživio težak šamar i dugo će trebati da se stanje vrati u kakvu-takvu normalu. A da je sreće, k'o što nije, danas bi trebalo vanredno da zasjeda Gradsko vijeće Mostara, čiji su vijećnici, zbog neusvajanja regulacionih planova i izvještaja o (ne)radu javnih preduzeća, uoči odigravanja gradskog derbija ispaljivali bezočne laži o nacionalnoj ugroženosti. Potom su se, po ko zna koji put, javnosti plasirale vijesti o nastojanjima da Mostar bude stolni grad trećeg, hrvatskog, entiteta, što je još više podgrijavalo ionako uzavrele strasti, kakve uvijek prate gradski derbi.

Da je sreće, k'o što nije, trebao bi se održati sastanak svih relevantnih faktora u gradu, počev od Sportskog saveza grada, pa do čelništva Gradske uprave i policije, ali i političkih stranaka. Jer, svi oni snose dio odgovornosti za ono što se sinoć dešavalo na i oko stadiona i na ulicama poslije prekida utakmice.

Dosta je više bacanja prašine u oči, ismijavanja javnosti i sakrivanja prave istine o svemu prljavom što se tokom proteklih godina nataložilo u gradu. Vrijeme je da se skinu maske, da se imenom i prezimenom počnu prozivati „zaštitnici nacionalnih interesa“, ti novopečeni vlasnici fakultetskih diploma, a prijeratni nesvršeni osnovci i nekvalifikovani radnici, koji su ih „zaradili“ zbog „ratnih“ zasluga i lažnjaka o istinskim vjernicima i pravim zaštnicima nacionalnih interesa. Ne treba biti previše mudar i pametan, dovoljno je pogledati oko sebe, u svom komšiluku: ko je ko bio prije rata, a ko je sada. Ona, što je prije rata, bio Gospodin, sada je niko i ništa, ona predratna fukara, sada je „Gospodin“. A prije rata, bili su totalni anonimnisi, nisu imali para ni da promijene usrane gaće, a danas vozikaju najskuplja vozila, žive u svili i kadifi. Za to vrijeme, oni pošteni, gledaju kako će preživjeti i prekopavaju kontejnere.

Ti prijeratni golaći sada, posebno uoči svakih izbora, plasiraju priče da se, ako se ne dozvoli gradnja vjerskog objekta ili centra, jasno šalje poruku da tom narodu nije mjesto u gradu i da se time provodi homogenizacija jednog naroda. Pričaju to oni hibridi, koji prije rata nisu nikad nogom kročili ni u džamiju ni u crkvu, a danas su u prvim safovima na džumama i u prvim redovima na misama. I zbog tog lažnog busanja u prsa, dobijaju važne položaje i funkcije, a kad se podvuče crta ispod njihovog (ne)rada, dobije se čista nula. Mostar, primjera radi, ima pet komunalnih preduzeća, a ubjedljivo je najprljaviji grad u državi. Ali, to ne smeta da njihovi direktori ne izlaze iz skupih vozila, primaju plate od nekoliko hiljada maraka. A u ta preduzeća, mahom se zapošljavaju djeca po stranačkoj pripadnosti njihovih roditelja, koji su do fakultetskih diploma došli baš kao i njihovi očevi.

Te ljudske fukare ne brine što je sve veća armija nezaposlenih, što se ne grade fabrike, umjesto tržnih centara, koji, u pravilu, dolaze iz drugih sredina ili drugih država. Što su mladi, prepušteni nebrizi društva, lak plijen za manipulaciju i iskorištavanje u najprljavije svrhe i ciljeve. Što sve veći broj mladih želi da napusti Mostar, jer ovde nemaju nikakvih uslova za život.

Isuviše puno prostora trebalo bi da se nabroje sve prljavštine u Mostaru, o kojima znaju i vrapci na grani. Samovolja pojedinaca doseže do nebeskih granicama. Njima je dozvoljeno da rade šta i hoće. Njima niko ništa ne može. Oni su iznad zakona. Oni „u šahu“ imaju sve one što su na funkcijama i zato se ponašaju kao da je Mostar njihovo privatno vlasništvo. Oni ne žele da grad krene naprijed, da počne disati punim plućima. Zato i ne treba čuditi što je nekad jedan od najljepših gradova na dunjaluku danas spao na nivo nekakve selendre.

A, ako ćemo pošteno, tako nam i treba i bolje nismo zaslužili. Svojim glasovima na izborima, dajemoglasove ovim ribarima ljudskih duša, koji bi i rođenog oca prodali samo da je njima dobro. I sve dok se ne otrijeznimo i suočimo se sami sa sobom i, konačno, kažemo dosta, biće ovakvih i sličnih situacija. Vrijeme je da se mrziteljima svega lijepog i zajedničkog kaže: Idite bestraga, idite u svoj tamni svijet!.

Ostavite nas normalne koji se nikad nismo dijelili, kako nas vi sada dijelite, da živimo kako su nas naši roditelji vaspitavali, da ne mrzimo druge samo zato što nisu naše vjere i nacije. Prestanite da ovaj grad trujete vašim bolesnim glupostima, prestanite da širite mržnju, jer samo u takvoj situaciji vi možete dobro da živite.

Sjašite već jednom s naših grbača i idite tamo odakle ste i došli!

Fazlija Hebibović
 

 
NovaSloboda.ba

Komentariši