Aktuelni leksikon

Burnout označava stanje visoke emocionalne iscrpljenosti, najčešće nakon faza intenzivnog angažmana na poslu. Uzroci nastanka su prenapregnutost, neprerađene konfliktne situacije i frustracija. Zatečena osoba osjeće potpunu i fizičku i psihičku slabost, cinično i negativno raspoloženje, potrebu za povlačenjem u sebe i distanciranje od okoline, pojačanu ovisnost, zapuštanje posla, te opštu nezainteresiranost i apatiju.

Burout u poodmakloj fazi biva vrlo teško prepoznatljiv, kako od samog zatečenog, tako i od njegove okoline, pa čak i od psihoterapeuta. Pravovremeno prepoznavanje burnouta je vrlo bitno, jer kod burnouta u poodmakloj fazi oporavak zatečenog traje duže. Terapija ima za cilj povratak radne sposobnosti zatečenog i njegovu brzu psihičku i fizičku regeneraciju.

Riječ „burnout“ je engleskog porijekla, a u prevodu ima značanje „izgorio“ ili „sagorio“. Pojam burnout pojavio se prvi put 1970. godine u Americi. Popularnost kao riječ doživjela je pojavom romana Grahama Greena, 1960. godina, sa naslovom „Slučaj burnout“ ili „Slučaj sagorjelog“, u kome jedan arhitekta, nakon uništenja vlastitih iluzija, ostavlja svoj posao i nastavlja život u džunglama Afrike.

Prvi naučni radovi na ovu temu pojavili su se 1975. godine, a objavili su američki psihijatar Herbert Freudenberger i socijalpsiholog Christina Maslach. Njihova osnovna teza je bila da je burnout sindrom reakcija organizma na hronični stres na radnom mjestu. Sastoji se od tri dimenzije: prekomjerna iscrpljenost (overwhelming exhaustion), uz nedostatak emocionalne i fizičke energije, osjećaj cinizma i distanciranje od obaveza na radnom mjestu, kao međuljudski faktor, osjećaj nedjelotvornosti zbog nedostatka energije, te smanjena radna sposobnost sa aspekta vrednovanja samog sebe. Posebno bivaju zatečene osobe, koje u svom poslu komuniciraju sa klijentima i koji se češće nalaze u emocionalno opterećenim situacijama.

Burnout sindrom zatiče najčešće osobe koje jedan duži period obavljaju poslove preko granice svojih sposobnosti, koje se u svom poslu prekomjerno angažiraju i koji sami pred sebe postavljaju ekstremno visoka očekivanja.

Obzirom da burnout najčešće snalazi najambicioznije radnike, njihovo upadanje u burnout je teško prepoznatljivo od strane njihove okoline.

Polazna tačka je da predanost poslu kod zatečenih osoba postaje osnovni i jedini životni sadržaj. Zatečena osoba zapostavlja svoje lične potrebe, a uobičajeni znakovi su propusti kod izvršavanja radnih zadataka, potpuna iscrpljenost, hronični umor, nedostatak energije i nemogućnost koncentracije na rješavanje nastalih problema. Česta posledica je reducirani angažman, a zatečeni za svoje propuste optužuju druge i postaju agresivni.

Sljedeća faza nakon stanja burnouta je vrlo lako i brzo se upadanje u depresivno stanje i nastupanje poremećaja straha. Kad je burnout već nastupio, nije dovoljno malo se udaljiti od problema. Upravo one osobe koje su u normalnim životnim situacijama pod pritiskom, opuštaju se vrlo teško kad primijete da im je radna sposobnost opala. Sa nadolazećim iscrpljenjem, preostaje im sve manje energije za rješavanje nastupajućih situacija i sve dotadašnje strategije za prevazilaženje stresnih situacija zakazuju. Zatečeni upadaju u stanje depresije, i nakon priješnjeg perioda pune angažovanosti i snage, konfrontiraju se za činjenicom da nisu ni jaki niti snažni. Zbog toga se zatečeni upućuju na specijalne Burnout-klinike, gdje se oporavljaju od sindroma uz specijalno obrazovani personal, koji ih upućuje u tehniku opuštanja i strategiju savladavanja stresa.

Burnout sindromom obuhvaćeno je na desetine miliona ljudi širom Evrope, a aktuelna istraživanja govore da samo u Njemačkoj od ovog sindroma pati preko devet miliona osoba, različite starosne dobi i široke lepeze zanimanja.

Smail Špago