Zvijezde, poput Angeline Jolie, nikad ne daju telefonske intervjue, ona to ne mora. Ali, ovog puta, Jolie je učinila iznimku, govoreći o njenom rediteljskom debiju u filmu „U zemlji meda i krvi”. Telefonom je razgovarala sa novinarkom časopisa The Star, Helen Mirren, nakon nekoliko otkazivanja u posljednjem trenutku. Kraj je dana, Jolie djeluje umorno na telefonu, ali govori o tome šta se to događalo između bosanskog Srbina, vojnika Danijela (Goran Kostić) i Muslimanke Ajle (Zana Marjanović), koji su se u ratu u Bosni i Hercegovini nalazili na suprotnim stranama.
Jolie je tvrdoglava u promociji svoga filma, ne zbog toga što bi joj to bila obaveza prema ugovoru sa producentom, nego što njoj samoj mnogo znači da ljudi što vide nauče i saznaju iz ovog njenog filma.
„Ja sebe nikada nisam smatrala nekim piscem”, govori Jolie, koja je kao ambasador dobre volje Ujedinjenih nacija obišla zemaljsku kuglu, uključujući tu i Bosnu i Hercegovinu.
Ona je ovu priču prvo objavila u njenom žurnalu, što joj je bilo nešto kao domaći zadatak, kad s vratila sa puta po Bosni i Hervegovini, kad je i sama saznala nešto više o tome šta se događalo u ratu na tom području.
„Ja sam tamo putovala prije dvije godine, vidjela sam jedno društvo oštećeno ratom zbog naše neintervencije, jedan skoro slomljen narod”, govori Jolie. „Ponekad nešto napišem u žurnalima. Sada sam odlučila da ovo što sam vidjela i saznala, predstavim to na drugi način. Otišla sam tamo ponovo, ali ovog puta privatno. To je bilo dobro za mene, jer sam konačno sama morala saznatiti šta se to sve događalo u ratu u Bosni. Meni je bilo samo 17 godina kad je tamo bio rat”.
Scenario prikazuje nasilje rata gledano iz ženske perspektive, prateći Ajlu i druge zarobljenice u ženskom logoru, od kojih su mnoge bile brutalno seksualno silovane od strane otmičara. Jedan od stražara je bio je Danijel, koji je prije rata bio u vezi sa Ajlom,. Kad je ona bila zatvorena, oni moraju živjeti sa tom novom stvarnošću, a to je izmjenilo sve, što je nekada između njih bilo.
Njen suprug Brad Pitt je bio taj, koji ju je ubijedio, da objavi ono što je napisala.
Brad je pročitao tekst i jednog dana mi rekao: „Ovo što si napisala, dobro je”, kaže Jolie, dodajući da je sama ideja da se od toga napravi film bila „crazy”, divna.
„Ja nisam pisac, ali ako bi ono što sam napisala bilo poslato na bilo koju stranu, ljudima koji su bili učesnici u sukobu, ali bez moga imena na tome, sigurno biste dobili potvrdan odgovor da je to sve tako bilo”, sugeriše Jolie. „Ako na bilo koji način želimo da pomognemo tim ljudima, to je da barem pokušamo razumjeti prirodu toga konflikta, a to bi i za nas bila jedna izvanredna životna lekcija. Ja sam jednostavno primorala sebe da to tako učinim“.
Finansiranje filma je bilo problematično, prema nazvaničnim izvorima film je koštao 13 milona dolara. Iz tog razloga morala je raditi sa glumcima sa područja bivše Jugoslavije, koji su u vrijeme rata tu živjeli, i što je, takođe, vrlo bitno, da se urade dvije verzije filma, jedna na engleskom, a druga na bosansko-srpsko-hrvatskom jeziku.
„Ja sam sretna da sam upravo ja ta osoba, koja je uložila svoj novac u ovaj prijekat, i duboko vjerujem u ovu priču, ispričanu ovakvim tonom”, kaže dalje Jolie.
„Film se na početku suočio sa kontraverzama. Prvo je bilo objavljeno da ja snimam film o ženi muslimanki, koja se zaljubila u svog silovatelja, što je skoro uništilo film, nakon protesta žena žrtava rata u Bosni. Kasnije me je pisac James J. Braddock optužio da sam napravila plagijat njegove knjige objavljene 2007. godine, ‘The Soul Shattering’, (Slomljeea duše). Jolie odbija takvu tvrdnju. Kao što sam rekla, događalo se puno toga. Morala sam davati odgovore na optužbe za plagijat, odgovarati na stotinu pitanja, na koja su ljudi tražili odgovore”, govori Jolie vrlo strpljivo.
Jolie ponovo usmjerava razgovor na temu filma. Govori o poteškoćama u radu na drugom jeziku, kad je snimala film na jezicima sa domaćeg područja.
„Bilo je vrlo teško. Ali, glumci su bili dobro pripremljeni. Glumce prije snimanja nikada nisam vidjela”, kaže Jolije.
Za ove glumce to je bilo nešto više od samog filma i Jolie je to respektovala. Osjećala je pritisak da mora da bude pravedna, sve dok nije završena finalna montaža filma.
„Nadam se da sam napravila film u koji će svi vjerovati. Za glumce to nije bio samo film. Za njih je to bilo nešto lično, nešto kao njihov dom, u kome oni još uvjek žive. Ovdje još uvjek ima mržnje, tu ima mnogo toga što je još potrebno popraviti. Svuda su još uvjek svježe rane” dodaje Jolie.
Jolie se manje bavi komercijalnim potencijalom filma. Za nju je važniji ovaj drugi dio, edukativni i informativni. Ona je uvjerena da njen scenario ima puni smisao i da će uputiti pravu poruku gledaocima.
„Sve to je bilo novo za mene. Ja volim nova iskustva, ali ne znam. Ja mislim, ako uspijem pokrenuti nešto, biće to puno više nego samo napraviti jedan film. Ako se to pokaže ispravnim, daće mi snagu da ponovo pokušam. Ali sada, ja još ne znam ni kako će se sve ovo završiti”, kaže Jolie.
Ne mogu se oteti utisku da je za Jolie bilo osvježavajuće pola sata razgovarati sa novinarom, a da ne bude pitana o Pitu, o njihovoj djeci, o vjenčanju ili o novoj trudnoći.
„Moram se sad i na to navikavati. Vrlo je lijepo biti pitan o onome što si uradio”, kaže, dodajući da je obavila veliki broj razgovora, ne samo sa piscima nego i sa novinarima, koji su za vrijeme rata boravili u Bosni i Hercegovini. „Sa njima sam vodila jednu konverzaciju, kao nikada do sada u mojoj karijeri. Lijepo je imati nešto na što se možete fokusirati, a i da svi znaju, da vam je to puno važnije od bilo čega drugog”, kazala je Angelina Jolie.
Pripremio: Smail Špago
