Aleksa Šantić je u više svojih pjesama govorio stihove o Starom Mostaru.
Jedna pjesma pod tim naslovom nikad nije napisana, a pjesma u prilogu, sačinjena od stihova iz njegove tri pjesme, ispisana je na jednom od brojnih foruma i blogova:
Ljepote! Uz rijeku, kao labud bijeli,
Leži Mostar i pun sunca, adidjara,
Sav trepti, i stremi s kopljima munara,
Kao da bi nebu poletjeti htio.
Rijeka čista,
Prepuna smaragda, putuje i blista,
I red bliskih kuća u njoj se ogleda.
Uz Neretvu, dole, behar se razgrozdo;
Pun fenjera stari Mostar žmiri ozdo,
Spava. mjesečine pokrilo ga platno.
.
.
.
A originalni stihovu izgledaju ovako:
SRCE
Iz doline reke, iz kopalja trska,
Putanja me vodi u goletne strane.
Noć. Poju slavuji, i na brsne grane
Kao sedef bela mesečina prska.
Već me evo vrhu. Svuda krš i same
Dve-tri smreke šume na rapavoj ploči.
Kô blage i tople materine oči,
Lepe greju zvezde i gledaju na me.
Uz Neretvu, dole, behar se razgrozdô;
Pun fenjera stari Mostar trepti ozdo,
Spava. Mesečine pokrilo ga platno.
Moje srce leti, i kliče, i gori,
Prostorima kruži i, kô meteori,
Po rodnome kraju rasipa se zlatno…
1912.
NERETVA
Nada mnom, u bašti, mašu breskve pune
Zelenih lepeza i prvog zarutka;
Pripilo se sunce i u lisne krune
Kao da bi htjelo sve zlato da utka.
Ja, naslonjen na zid, prekrštenih ruka,
Gledam kako doli, o hridinu šuplju,
Neretva se lomi, a s visokih kuka
Naga djeca skaču i s vikom se kuplju,
Dok najmanje jedno po prudu se valja.
Galebovi kruže. Nekoliko pralja
Pratljačama mlate, i o greben greda
Razbija se eho, mre. Rijeka čista,
Prepuna smaragda, putuje i blista,
I red bliskih kuća u njoj se ogleda.
1912.
POGLED S VRHA
Lepote! Uz reku, kao labud beo,
Leži Mostar i, pun sunca, adiđara,
Sav trepti, i stremi s kopljama munara
Kao da bi nebu poleteti hteo.
Sve vidim, i baštu komšije Muktara,
I isti kapidžik, i pčelinjak ceo;
Pod orahom, gdje je neko na panj seo,
Jošte česma prska kite đulbehara.
Preko zida vise i sad grane rotke
S kojih me plod rumen u detinjstvu zvaše,
I meni je – k'o da kukom navrh motke
Snova svijam račve i kradem glavaše,
Muktar viče, a ja, bos i golih gnjata,
Preko plota s vencem raspuklih granata.
1918.
(spagos)
