U svakom slučaju, kafa je uvijek jedan idealan izgovor za ugodan razgovor.

Kafa nam je postala svakodnevnica, od ugodnog sjedenja u kafani, u kafiću, pa sve do danas, takođe, popularne „kaffe to go“, za ponijeti sa sobom, što je do prije izvjesnog vremena, kod nas bilo nezamislivo.

U ovom kratkom osvrtu, krenućemo na jedno malo aromatično putovanje kroz Italiju, kolijevku jedne od najpopularnijih vrsta kafe – talijanskog espressa. Na tragu espresso kafe, kroz Italiju, gdje se sa velikom strašću nudi mnogo različitih vrasta ovog aromatičnog napitka.

Od dolaska kafe u Evropu u 16. vijeku, ni u jednoj zemlji nije se toliko razvio kult kafe, kao u Italiji. U ovoj zemlji egzistira više od 1800 pržionica kafe, koje su najčešće mali privatni, familijarni pogoni, koji iz sirove kafe pripravljaju armoatične espresso mješavine i isporučuju ih kafe barovima u najbližoj okolini.

Ko je barem jednom posjetio jednu od ovih manufaktura, zasigurno nikad neće zaboraviti jedan tako osjećajan doživljaj: miris u prostorijama, gdje se kafa prži, koji je tako intenzivan, a nije ni čudo jer svako zrno kafe sadrži preko 800 raznih aromatičnih materija, koje se tek prženjem oživljavaju i bude.

Pri ovom oplemenjavanju sirove kafe, svaki od ovih malih privatnih pogona ima svoju metodu i tajni recept prženja. Osim toga, procenti miješanja pojedinih vrsta kafe igraju značajnu ulogu kakav će biti konačni miris, zatim temperatura, trajanje prženja i naravno sama mašina u kojoj se kafa prži. Mnogi faktori, pri tome, moraju perfektno štimati međusobno. Pored načina miješanja prilikom prženja svakog punjenja mašine, veliku ulogu igraju i vanjski faktori, kao što su vlažnost vazduha i vanjska temperatura. Osnovni i glavni cilj je postići jedanu ravnotežu između kiselosti, gorčine i sladera poprženog zrna. Pored različitih profila prženja, razvile su se i regionalne razlike u načinu prženja. Tako se na jugu zemlje kafa prži na većoj temperaturi, a zrno ostavlja da bude tamnije, u središnjim krajevima i na sjeveru zemlje, proces prženja biva ranije prekinut. Naravno, veliku ulogu igra i porijeklo sirove kafe, kao i sam njen uzgoj na plantažama.

Espresso automat je, takođe, italijanski izum. Početkom 20. vijeka, Italijan Luigi Bezzera je u jednom pogonu u Milanu prvi konstruisao i napravio automat, kod koga se vodena para pod pritiskomi propuštala kroz mljevenu kafu.

Njegov partner Desiderio Pavoni je prvi konstruisao ventil za paru, tako da je već davne 1906. godine u Milanu napravljen prvi esprasso automat. Nekolikogodine kasnije, ovaj automat je dalje razvio i usavršio Francesco Illy iz Trsta. To je bila preteča kasnije poznatog espresso automata „Illeta“. U središnjoj Italiji, u Toskani, nalazi se svjetski poznata pržionica kafe pod imenom „Nannini“. Iza ovog imena krije se pržionica kafe familije Nannini, rock pjevačice Giane Nannini i njenog brata Alessandra, nekadašnjeg vozača formule 1. Svakako, jedan od najpoznatijih kafe barova sa talijanskim esprssosom je Cafe Nannini u Sieni. „La dolce vita“ potiče odavde.

Na jugu zemlje je drugi centar espresso kafe, u Napulju, sa poznatim pržionicama Kimbo, Izzo i Passalacqua. Ovaj zadnji je već 1948. godine prvi krenuo sa mašinom za prženje kafe kapaciteta 5 kg. Iz ovog pogona je poznata marka „Don Biagio“,nazvana po devedesetogodišnjem osnivaču firme Biagiu Passalcqua. Iz ovih pogona potiču mješavine za espresso sa jednom izvanrednom aromom i sa vrlo malim procentom kiselosti.

Pa, prijatno.

Smail Špago