Mi gradjani Mostara, koji je u periodu bezumnog nacionalizma 1990.-2000. bio jedan od najrazorenijih gradova na podrucju ratom zahvacenog regiona, obraćamo Vam se sa molbom i zahtijevom da zaustavite i onemogucite namjeravane postupke nacionalistickih stranaka u Mostaru i BiH da jednima od nas ukinu osnovno ljudsko pravo pravo na povratak rodnoj grudi.
Vec dvadeset godina mi, istjerani iz domova, i mi, koji smo silom prilika ili svojevoljno ostali u rodnom nam gradu trpimo bezumlje separatizma, diskriminacije, rasizma, nacionalizma i vjerske netolerancije, neprimjereno zemljama u kojima bar nazivno vlada demokratija.
Kroz citavo to vrijeme nase oci i usi, nasa nadanja i molitve, okrenute su Washington-u, Brisel-u i New York-u, citavo to vrijeme cekamo da se u nasem gradu ustanovi vladavina prava, ne jacega, brojnijega, ili kakva god drugog sufiks ta vlada mogla dobit.
Washington-ski sporazum zaustavio je jedan od najokrutnijih sukoba u BIH 92-95, te 94 smo mislili da ce grad za par godina biti obnovljen i naseljen svojim stanovnicima, međutim od Washington-a do danas stvari u Mostaru se ne pomjeraju naprijed, sto nesposobnoscu i zlim namjerama pojedinih predstavnika lokalne i drzavne vlasti sto tromoscu i nezainteresiranoscu medjunarodne zajednice.
Ziivjeti u zemlji Bosni nama je cast, a njima politicarima tek prilika da se obogate. Demokratska sredstva kojima nas ucite bila bi dovoljna da narodi BiH nisu osiromasili u zadnjem ratu. Danas kad Mediji i politika cine jedno nerazmrsivo klupko, tesko je vidjeti izlaz iz crnila u koje nas uvlace.
Tako je i jedna dobra presuda postala kamen smutnje i prilika za prijetnje dominacijom i potlacenoscu. Samo u BiH 10-godisnji popis se koristi za ocrtavanje granica genocida sa obe strane te granice. Molimo vas da uticete na svoje predstavnike te da oni nametnu u ovoj jadnoj zemlji vladavinu bar osnovnog pravila ponasanja svijeta danas: Pravilo postovanja drugog i drugacijeg. A to pravilo vecina nasih politicara danas sve manje upraznjava i postuje, kao i pravilo postovanja medjunarodnih zakona i ugovora koje besramno potpisuju, pa krse.
Mi koji zivimo u Mostaru i mi koji zelimo da se jednom vratimo u njega, trazimo od Vas da zaustavite sve retrogradne procese koji nas grad vracaju u vrijeme kad Martin Luther King, Nelson Mendela, Abraham Linkoln, George Washington, Voltair, mis Irby, i mnoge druge gromade istorije- bijahu tek nada covjecanstva pogodjenog posasti mrznje drugog i drugacijeg.
Nasa djeca idu u odvojene jednonacionalne ili jos gore jednoreligijske skole (apartheid). Kao u doba prije M. L. King-a nasa djeca se ne druze i ne upoznaju kao u doba prije Nelsona Mendele.
Zivot u Mostaru nije nemoguc, ali trenutno nije dostojan covjeka, modernog covjeka koji zna razliku izmedju loseg i dobrog.
Ljudi u Mostaru se druze, jer veze koje je rat trebao prekinut su ozdravile ili ozdravljaju, ali politicari u Mostaru i drzavi iskoriste svaku priliku od drugorazredne fudbalske utakmice do poziva na bojkot izbora, s namjerom da nas odvoje jedne od drugih.
Mostarci i Mostarke u gradu i sirom svijeta
World's Congress of the Citizens, Refugees and Immigrants from Mostar in
22.03.2012
