Partizanski spomenik, monumentalno djelo akademika Bogdana Bogdanovića, od svečanog otvaranja, 25. septrembra 1965. godine, pa sve do posljednjeg rata, bio je simbol, ponos grada na Neretvi. Danas, to je ruglo Mostara, njegov izgled je odraz vlasti, koja je na sceni više od 20 godina.
Spomenik u Mostaru, zapisao je akademik Bogdan Bogdanović, je spomenik jednog grada.
„On nam, prije svega, govori o Mostaru-borcu, o Mostaru-pjesniku. Spomenik ponegdje može da progovori o duševnoj i fizičkoj ljepoti grada, da se s njom nadahne. Nedavna istorija je pokazala da je Mostar-grad, bio grad-čovjek, jedan borac, ista misao.
Mostar je, zna se, jedan od najljepših i najposebnijih gradova koje je čovjek sagradio u ovom dijelu svijeta. Na kanjonu rijeke, sa čudesnim mostom, po kome je dobio ime, stoji ta posebna urbanistička struktura izatkana od kamena i sunca, zelenila i vode. Posebnog, sebi samo sličnog lika, ali i svoje duše i svoje volje, Mostar je grad ličnost i zbog toga – prva je obaveza graditelja, ne iznevjeriti tu ličnost. Kako je teško graditi u ovom gradu, koliko li je samo mogućih stranputica, koliko prilika da se zamišljeno ne dovede do kraja, ili dovede li se pogrešno, užurbano, da se tada graditelj osjeti krivcem.
Graditelj mostarskog Spomenika gradio ga je s istinskim strahom. Ali, iz straha se rađaju katkad i hrabrost i drskost. Evo, zato, još jedne izjave graditelja: Ako i za koju svoju građevinu može da se kaže da je građena pod temperaturom, kazuje to zasigurno za Partizanski spomenik u Mostaru. Pa, ako neko od posjetilaca i prijatelja ove njegove građevine nasluti tu temperaturu, biće to graditelju velika nagrada“, zapisao je akademik Bogdan Bogdanović.
Godinama aktuelna vlast obećava da će obezbijediti sredstva za obnovu spomenika. Umjesto obećanja, spomenik sve više propada, zarasta u rastinje. Danas je to smetljište, sakupljalište narkonama i alkoholičara. Danas se po njegovim zidovima pišu najmračnije parole, bude se aveti fašizma.
I nikog od aktuelne vlasti to ne boli, niko od njih i ne pomisli da dođe i vidi u kakvom se stanju spomenik nalazi. Kad ih koji stranac pita šta je sa spomenikom, izmišljaju priče u stilu „još malo, počinjemo…!“
I, tako, dvadeset i jedna godina prođe, a da ne započe obnova Partizanskog spomenika.
I, pitamo se, koliko će još godina proći pa da spomenik, gdje se nalaze kosti mostarskih djevojaka i mladića, poginulih u Drugom svjetskom ratu, obnovi, da mu se vrati duša, da opet bude ono što je bio od svog otvaranja – Ponos grada.
NovaSloboda.ba