Elektronski “ustanak” Mostaraca

Elektronski “ustanak” Mostaraca
 
Mišo Marić 04/05/2012, Svijet

Početkom maja biće raspisani a prve nedjelje oktobra održani lokalni izbori u BiH. Iz Centralne državne izborne komisije poručuju: “Birat će se 140 skupština općina, odnosno općinskih vijeća, Skupština Brčko Distrikta BiH i Gradsko vijeće Grada Mostara, ukoliko se do tada riješi pitanje Mostara”. Mostar je jedini grad u BiH čije se “pitanje” rješava 20 godina, a jedino je veoma uspješno riješeno da su HDZ i SDA neprikosnoveni gospodari Mostara. Poznati po tome da su se na početku obasipali izlivima vjernosti i ljubavi, onda iz malo i visoko kalibarskih cijevi. Tajkunska je tajna koga su usrećili, nije koga su ojadili. Dosjetljivi, kakve ih je pohlepa s nacionalnim i vjerskim pokrićem izmislila, i u predstojeće izbore se spremaju optimistično: “Pobjednik je poznat, trka može da počne.” Što se manjinskim, normalnim biračima uz Neretvu i većinskim uz Sjeverno more, Atlantik, Pacifik i gdje su ih već otpeljali, nimalo ne dopada. Te su na facebook-u 06. marta podigli elektronski ustanak. Municiju im je doturio i dosljedno nedosljedni akademik Muhamed Filipović tv izjavom: “Ako u Mostaru dođe do majorizacije Bošnjaka, egzil ovog naroda je izvjestan, što znači da više nema BiH… Kako mogu SDA i HDZ odlučivati o Mostaru kad iza sebe imaju historiju katastrofe za ovaj grad…”
A evo šta misle Mostarci u gradu, izvan njega i izvan sebe:

Milan Jovičić, mr elektrotenike, predratni poslanik u Skupštini SFRJ, Mostar: – Nema Mostara kao odnosa samo dvije etničke zajednice, bošnjačke i hrvatske, koje vladaju sa duboko ukorijenjenim suprotnostima međusobnih interesa, bez interesa i učešća legitimnih predstavnika i srpskog naroda, trećeg konstitutivnog činioca. Kao probosanski Srbin, moja jedina domovina je BiH, a Mostar grad moga života, smijem poručiti: niko nije pozvaniji da odlučuje o Mostaru prije i mimo samih Mostaraca. Brojni novopridošli stanovnici, koji su se ovdje našli silom prilika umjesto onih koji su morali otići, donijeli su sa sobom i traume ratnih žrtava ili su sami žrtve političko – etničke manipulacije, ne mogu naći rješenje za multietnički Mostar. Kako je Dejton donio mir, nažalost, stvorio je i surogat državu po mnogim pitanjima. Nametnuti Statut Mostaru od strane Visokog predstavnika obezbjedio je “jedinstveno podjeljeni” grad sa svim manjkavostima i nedorečenim rješenjima. Zato su i nužne njegove promjene. Poštujući odluku Ustavnog suda i realizaciju usvojenih rješenja svima mora biti jasno da samo izborni sistem u okolnostima u kojima se Mostar nalazi može regulisati interese njegovih konstitutivnih naroda i građana pojedinačno. Kao aksiom u matematici se nameće jedan jedini odgovor: u Mostaru za dugo ne može da se primjeni sistem glasanja jedan čovjek ili građanin – jedan glas, kao rezultat agresije na Mostar i majorizacije jednog naroda. Ovaj sistem i način glasanja nikada u Mostaru neće biti primjenjen i prihvaćen, po cijenu neizlaska na bilo kakve izbore. I nema centara moći sa strane koji bi mogli nametnuti ili odlučiti suprotno. Bitni su mehanizmi u izbornom sistemu, da bilo koji narod u Gradskom vijeću nema većinsku kontrolu. Zato je nužno, a u interesu ravnopravnosti svih konstitutivnih naroda, da sva tri naroda kao jedan stabilni statički temelj imaju isti broj vijećnika u Gradskom vijeću. Isto tako, potrebno je usvojiti i sistem rotacije za izbor gradonačelnika i predsjednika Gradskoga vijeća. Ovo je jednostavna i jedino moguća formula, za stabilan i jedinstveni Mostar.

Ivan Džidić, inženjer elektotehnike, publicista, Beograd: – Mostar je, kad se sabere sve što se živjelo do zločinačkog uništenja, razlozi za uništenje, način na koji je uništavano i posljedice – najtužniji grad na nekadašnjim yu-prostorima. A tuga je najteža bolest, za nju lijeka nema. Tako nema ni sigurnog recepta za izlječenje, čak ni zalječenje do onoga stanja koje mi, generacije koje su između dva divljanja nacista i fašista živjele Mostar, mislimo kad mu izgovorimo ime. Ipak, jednom će, u nekoj budućnosti, neki novi mladi ljudi htjeti saznati kako je bilo kad smo mi bili. Začačkat će ispod površine. I to što će oni saznati i kasnije ostaviti da se pamti, ta istina je jedino što bi moglo biti kakav lijek.

Amela Plagman Ugljen, dr međunarodnih studija i odnosa, savjetnik vladinih i nevladinih US i njemačkih organizacija za pitanja BiH i šire, Peking – Florida:
– Osnovani smo na facebook adresi “NE Ponovnoj Podjeli Mostara – Say NO on try to divide the city of Mostar again” kao građansko udruženje otvoreno svim Mostarcima i Mostarkama po ljubavi, rođenju ili privrženosti, znači i prijateljima Mostara. Pozivamo: Zajedno i u različitostima! Mostar ide ponovo u izbore kao “grad slučaj, grad apatije, ravnodušnosti i nejedinstva”. Već 20 godina nacionalne stranke taktički koriste prefixe i neuke, ravnodušne da predizborno zatalasaju i pokupe glasove. Ono što se posljednjih godina pokreće u gradu mlako i uz dozu straha, preuzela je sada mlađa i dijaspora srednjih godina – emigranti koji su otišli kao Mostaroljubi, srca puna ljubavi, gorčine i gnjeva zbog rata i onog šta nam se dogodilo. Ta generacija prekinutih mladosti, danas jako obrazovana i uspješna, okupila se u “Svjetski savez Mostaraca i Mostarki”, izabrala koordinatore i animatrore na pet kontinenata i u Mostaru i zahtijeva elektronsko ili masovno glasanje na lokalnim i opštim izborima. Onim što su nam pridikovali 20 godina, trpali u nacionalne torove i huškali u zavade po oprobanoj “Zavadi pa (dugo) vladaj”, koji su uspjeli napraviti urbicid, ojačati mržnju i podjele, zatvoriti, privatizirati fabrike, pokrasti, biti subjekt procesa i tlačiti izgladnjeli narod vrijeme je da kažemo: DOSTA! A Rođenim u gradu: radili smo, jačali i sada znate da vas nismo zaboravili i da iza vas stojimo. Ako je neukim i ekstremnim dijasporama trebalo 47 godina da se povežu i učine/ potpomognu što nam se desilo ’91/’92. onda ovoj učenoj, uspješnoj i brojnoj dovoljno je ovih 20 da postigne što se naumilo: Grad i Dijaspora zajedno! Svi Mostarci i Mostarke zajedno i u različitostima! Da poručimo svojim: ne dozvolimo dalje legaliziranje podjela, progona i ekonomske propasti! I upoznamo: imamo želju, program i snagu; imamo podršku u zemlji i stranim vladama – imamo kombinaciju koje se nacionalisti boje. I da smo tek po promjeni klime i situacije spremni povezati, dovesti investitore i ulaganja. Ako se 20 godina živjelo u nebulozi i diktaturi, osvješćeni daju danas snagu ravnodušnim, vrijeme je da ih hrabrimo prigrilimo i izvana podržimo! Glasaćemo ovaj put uz koordinaciju u svijetu. Dijaspora se digla za svoj grad i niko nema pravo da joj uskraćuje veličinu ili mjeru ljubavi i borbe, niti pravo na porijeklo… Nema tih makaza pohlepe, nacional – primitivizma i laži kojim iko može presjeći pupčanu vrpcu kojom smo vezani za rodni grad. Svi zajedno moramo, a možemo, u srži liječiti i izliječiti bolest koja nas je uništila i protjerala prije 20 godina a zove se NEJEDINSTVO! Naučili smo gorku lekciju. Sada ćemo ići polako a sigurno i nećemo posustati. S tim svi mogu računati.
Za šest sedmica potpisom na facebook-u priključilo se blizu 5500 onih koji žele osloboditi okupiran grad. Najbrojnije iz Skandinavije. Oni su nasljednici preko 700 Mostarki i Mostaraca koji su, kad je trebalo, dali više od potpisa. Zahvalno potomstvo uklesalo im je imena u kamen. I njih 20 godina brišu iz spiska građanstva, deložiraju iz vječnosti kao desetine hiljada Mostaraca ’92/’93. iz grada. Zato je potpis na linku:

http://www.facebook.com/groups/Mostar21.S/

i za mrtve koji su živi, i za žive koje vladajući čine mrtvim. Za one što su bili, što jesu i za one što će doći. Pred Mostarcima, i onim koji vole Mostar, ostaje otvoreno Šekspirovo: “To be, or not be: that is question” – “Biti ili ne biti: pitanje je sad!” Jer onih 700 su bili četiri godine antifašisitička dijaspora, pa poginuli. Na današnjoj je da klikne link na tasturi i – potpiše se. Oživi njih i sebe, skine žabokrečinu pohlepe, pljačke, zločina i primitivizma i otkrije lijepo lice Mostara po kojem je bio jedinstven, voljen i njihov.

==