Mišo Marić u Bosanskoj pošti:
Ovo je tužna priča neizvjesna kraja. Prvu takvu Danca Sigsgaarda o dječaku Pale koji se sasvim običnog jutra probudio sam na svijetu, pročitah kao dijete. Bio je veoma prepadnut, ni ja bolji. Rastući saznah da je život biblioteka tužnih priča na čijem kraju, umjesto tačke, i ne mora kanuti suza. Zavisi koliko ljudi u bezljuđu sačuvaju čovjeka u sebi. I požele ispisati sretan kraj. Čime se već dugo bave Davorka Kulaš u Londonu, sestre Indira Alikafić i Amra Lundberg, djevojački Škaljo u Stockholmu, Mugda Obad u Beču i čitav jedan plemenit narod s uvom na srcu. Na engleskom se zovu Our Kids, na švedskom Våra barn, a kod nas Naša djeca. Zajednički: Roditelji bh. siročadi. Koje zavičaju ne manjka.
Samo u mostarskom Dječijem domu Egipatsko selo, zadužbina egipatskog Crvenog polumjeseca, raste pedesetak djevojčica i dječaka koji su se kao Pale, jednog mrkog jutra, probudili sami na svijetu. Oni ne znaju šta znači otac i mati. Zamjenjuje ih država dejtonski “cijela u tri dijela” puna rana i politiziranja, a prazna džepa. I ljudi k’o Velež velika srca koji ovih dana u Švedskoj pune kamion. Krenuće 15. juna za Mostar gdje obnavljaju kuću za prerasle s posebnim potrebama, zapošljavaju i žele još…
”Pobrojati šta je sve Our Kids uradila uz razumijevanje našeg svijeta u svijetu i domaćina nemoguće je”, govori Davorka. “Počeli smo prikupljajući školski pribor, odjeću, obuću i dječije potrepštine, a decembra 2010. startovali renoviranjem kuće koju je još 1975. Domu za siročad poklonio Jovo Vujinović.”
Lijepu kuću na Šehitlucima u lijepom komšiluku Džemala Bijedića koju je čika Jovo darovao tadašnjem Domu Rade Vuković zovu Kuća na pola puta. Valjda što je čekaonica za svijet odraslih, o čemu Davorka priča:
”Zamislili smo je kao Dom za djecu sa posebnim potrebama koja sa navršenih 18 godina moraju napustiti Dječiji jer u BiH ne postoji zakon: šta kad dođu do punoljetstva? Lani smo promjenuli krov, prozore i fasadu uz donacije Češkog konzulata, iz skromnog budžeta Doma izmjenjene su elektro i vodo instalacije, a mi učestvovali sa 46.000 eura. Potpisan je ugovor o izradi četiri apartmana u potkrovlju, glavni investitor je The Heatland School iz Londona čiji učenici već tri godine za ljetnjih raspusta posjećuje djecu Doma, druže se a do sada su donirali 25.000 eura. Prizemlje smo zamislili kao teretanu za djecu Doma i građane. Zaposliće štićenike koji su završili školovanje i osobe sa posebnim potrebama. Finansira sestrinska organizacija Naša djeca iz Austrije na čelu sa Mugdom i Våra barn iz Švedske. Vode je divni ljudi i dobrotvori Indira i Amra. Malo – malo Indira dođe u Mostar pa s djecom u prodavnice. Obuče, obuje, počasti… Septembra 2011. smo realizovali prvu fazu projekta: pretvaranje trošnog dvorišnog zdanja biblioteke u Dječiji klub sa frizerskim salonom i internet kafeom. Pošta je pisala da smo u salonu nazvanom Stockholm zaposlili štićenice – frizerke Amru i Eminu, obezbjedili im praksu u Mostaru i Stockholmu, doveli u Mostar poznatu londonsku frizerku Maggy Wilkinson koja ih je obučavala…
Frizeraj priča je nekompletna bez Mugdima Obada, doratnog štićenika Doma. U Beču je skupljao priloge i na Čolinom koncertu. Čola poklonio 50 CD, potpisanih. Prvih 50 Mostarki koje dotjeraju frizure po londonskoj – stockholmskoj modi, koja se u Mostaru zove vanj tako, nagradiće Čolinim CD-om… Neizostavno je pomenuti i tri vaspitača zaposlena po tri dana sedmično i volontere koji uče djecu da izrađuju nakit, suvenire, slikaju, plešu, pripremaju tradicionalna jela… Pa Šemsudina Bislimaja i 25 laptopa. Šemsudin je dijete Doma, laptopi poklon djece The Heatland School iz Londona na kojim opismenjuje mlađi, sudbinski rod… Al’ ima još na čemu se roditeljski i udarnički radi… Prozore biblioteke s pogledom na vedro sutra vrijedne 10.000 eura ugradiće londonska Burlington Dance Academy, sakupljeno je puno knjiga, valjda ima i ona u kojoj je Pale sam na svijetu, a uređenje radionice i dnevnog boravka kuće na Šehitlucima bogme i Uprava grada Mostara pomogla desetinom od 50.000 eura. Ostalo finansiraju iz UK i Švedske. U čijoj prestonici Amra pakuje kinder jaje djeci zavičaja. Kinder jaje je na četiri točka. O sadržaju i adresama na koju će kaže: Tražili smo konkretne stvari od igle do lokomotive za Kuću u Mostaru ali i Udruženju Sunce, Nazaret, Domu za nezbrinute u Pazariću a želimo pomoći i Sporskom invalidskom klubu u Brezi. Nazaret drže časne sestre, brinu o teško oboljeloj djeci i odraslim a Sunce je udruženje djece sa posebnim potrebama. Počeli smo prije dvije sedmice i već se bojimo da neće biti mjesta. Ogromnu zahvalnost dugujemo volonoterima od Stockholma do Malmöa i Šveđanima. Kažu: Švedska hladna, Šveđani hladni. Naprotiv, ne pitaju kome nego šta i koliko treba, svaka im čast… Jasmina Begić rođena u Brezi od Skanije dobila kamion za prevoz, što je 30.000 kruna… Volonteri Våra barn su čudo. Svi rade na finim poslovima i svako od njih je prvo počeo iz svoje firme. Slađana Borozan dobila od plazma TV-a do namještaja za dnevni boravak, kuhinju; sve novo. Raif Mahić posteljinu, Maja Vukotić prilog u novcu, Mostarka Lejla Duraković koju u životu nisam srela digla Malmö na noge, moja Indira i ja ne stajemo… Zeničanke smo porijeklom, ja sa 40 dana došla u Mostar koji je bio i ostao naš narođeniji…”
Kuću na pola sve ljepšeg puta namještenu po svim adetima roditelji bh. siročadi žele avgusta ove godine predati punoljetnim štićenicima koje nakon Doma čeka krov neba nad glavom. Žele registrovoti Our Kids BiH u Mostaru, što je preduslov za traženje poslovnog prostora u kojem bi otvorili prodavnicu polovnih stvari gdje bi stalno zaposlili četiri štićenika. Žele da Dječiji dom odobri upotrebu parkinga na kojem bi izgradili praonicu automobila – još četiri zaposlena. Ako im se želje usliše svake godine bi zapošljavali šest punoljetnih koji nakon Doma nemaju kud. Zašto im trebaju sredstva. Godišnji budžet za vođenje kuće je 48.000 eura, što su plate za dva odgajatelja i medicinske sestre, troškovi hrane, odjeće i obuće, struje i vode. Sračunali su: da bi projekt zaživio potrebno je 400 donatora. Za kratko vrijeme na facebook se javilo 32. Sada ljubaznošću “Pošte” mole dobre ljude koji žele i mogu izdvojiti 10 eura mjesečno da se jave na: varabarnstiftelsen@hotmail.se ili u Švedskoj uplate na račun: SEB BANKEN 815-9915. UK e-mail adresa je: donations@our-kids.co.uk a bankovni broj: HSBC Bank/ Our Kids Foundation/ Sort Code 40-08-42 Account Number 41520598. Kako je novac dobrotvora upotrebljen može se uvijek provjeriti na: www.varabarnstiftelsen.se ili na zajedničkoj facebook strani: Our Kids Våra barn.
Dok ispisivah ove redove javi mi se Šemsudin Bislimaj iz Mostara. Koji se sa 18 jednog mrkog jutra u Egipatskom selu kraj Neretve po drugi put u životu probudio kao Pale s početka zapisa – sam na svijetu. Sad piše: “…Prije nešto više od dbije godine sam izašao iz Doma i kao svi mladi naše države susreo s problemom nezaposlenosti. Our Kids mi je pružila šansu da svoju prvu marku zaradim radeći profesionalno sa djecom sa kojom sam do neki dan dijelio i dobro i zlo. Uz stručno znanje i smjernice radnih kolega koje su bili moji odgajatelji učim ih kako da se snađu u svijetu van Doma. Sretan sam što sam dio tima organizacije Our Kids, što mogu dati doprinos da djeca bez roditeljskog staranja imaju sretnije i bezbrižnije djetinjstvo i nadu za budućnost…”
I šta vam još, poštovani čitaoci, nakon momka Šemsudina, reći? Da vodeći brigu o siročadi u Mostaru, brinemo o dječijoj porodici BiH. Da bez razlike zovu li se Our Kids ili Våra barn, sva djeca u domovini su Naša Djeca. Da bliže rodbine od neznanih ljudi plemenita srca, oni nemaju. Da možete dopisati kraj ovoj priči. Ako vam prilike dozvoljavaju pa odlučite, i neće to biti uobičajeno neizvjesni The End. Nego izvjesno Happy Beginning – Sretan Početak.
Mišo Marić
http://www.bosanskaposta.no/vise.php?article_id=1059&category_id=7
