Valja nama preko rijeke (1)

Mostarski mostovi – Carinski most

Etimologija imena Mostara je vezana uz most, rijeku, mostare… Pa ipak, trebalo je proći preko tri i pol stoljeća da bi Mostar ušao u renesansu mostogradnje, nastavak na onu iz sredine XVI. stoljeća.
Stari most je dugo bio dovoljan Mostaru za njegove potrebe, ali širenjem grada, te uspostavom željeznice, izgradnjom novih vojnih, tvorničkih i stambenih objekata za vrijeme austrougarske vladavine dolazi do potrebe za izgradnjom novih i modernijih mostova.
Prvi kojeg ćemo spomenuti je most koji svojim jednim krajem završava na Carini u sjeveroistočnom dijelu grada Mostara. Projektirao ga je jedan od dvojice poznatih Komadina iz mostarske povijesti – inženjer Miloš Komadina.
Carinski most je u svojoj prvotnoj verziji bio namijenjen željezničkom, cestovnom i pješačkom prometu. U originalnom projektu, Carinski most je trebao sadržavati kućice za naplatu mostarine i kioske.
Njegova izgradnja je počela usred I. svjetskog rata – 1916. Ovaj rat je utjecao na nestašicu radne snage, tako da su većinu radova izvodili austrougarski vojnici i zarobljenici iz Rusije i Italije.
Most je otvoren 9. ožujka 1918., ali se turbulentna povijest BiH prikazuje i kroz datum stvarnog završetka radova na mostu, i to 1920. Počela ga je graditi jedna, a u potpunosti ga je završila druga država.
Sve do 1939., lijeva obala mosta je imala reputaciju središta prostitucije u Mostaru, jer su se u blizini nalazili objekti poput „Lire“ ili javne kuće Davida Steinera i Josefa Mandlbauma.
Do rata 1992., ispod mosta, koji je nosio ime po Ivi Loli Ribaru, se nalazilo i kupalište na koje su dolazili stanovnici Carine, ulice Alekse Šantića i tada novoizgrađenog naselja Centar II.
Carinski most je srušen u ratu 1992.-1995. na području Mostara, i to 11. lipnja 1992. Obnovljen je 1995. sredstvima Europske unije.
(bljesak.info)

Komentariši