Iz njemačke štampe
Jedan je Zlatan!
Zlatan Ibrahimović nikad nije došao među novinare ili među navijače, a da im nije nešto poklonio.
U subotu su se u svjetskim sredstvima informisanja pojavile raznorazne kalkulacije, da je Zlatan Ibrahimović bolestan, da želi da se vrati kući, da više nema volje da igra. U prvom momentu to nikoga nije začudilo. Njegovi Šveđani su već ispali sa EP, i zbog čega bi se on još bakćao u svakako beznačajnom susretom protiv Francuza. Ali, ubrzo se uspostavilo da su to bilo samo kalkulacije.
„Ibra“, kako ga od milja nazivaju brojni simpatizeri širom svijeta, zakazao je vlastitu press konferenciju, kako bi sam sve razjasnio i saopštio da će igrati, da se osjeća jako dobro i da čak ima veliku želju da dobro odigra protiv Francuza.
Taj visoki sjevernjak (1,95 m), sa balkanskim korijenima, kazao je to istim onim pogledom, kako često gleda na terenu, za vrijeme utakmice. Nekako odsutno. Nakon toliko godina u najboljim svjetskim klubovima, kao što su Ajax, Inter, Barcelona i sad Milan, činilo se kao da još ne zna, kako treba da se ponaša na jednoj press konferenciji. Klatio se na stolici, gledao negdje u daljinu, igrao se sa svojim repićem u kosi, često bi prečuo pitanje i odgovarao ono što on hoće, ne obazirući se na postavljeno pitanje. A kad mu je sve to dosadilo, ustao je i pošao, ali kao i uvijek do sada, među novinare je bacio njegov dres, koji su oni sa oduševljenjem zgrabili.
Na pitanje ko će osvojiti titulu na ovom EP, kratko je odgovorio: „Ko želi titulu, eto mu je, nek’ ide s njom do đavola“. Osim toga, potvrdio je da u Milanu ostaje još dvije godine, ali da i dalje planira da igra za Švedsku reprezentaciju.
Koliko mu je sve to vjerovati, ostaje da se vidi. Ibrahimović je već jednom, 2009. godine, bio prestao igrati za Švedsku, ali se, nakon pola godine, vratio. Prije toga, 2007. godine bojkotovao je jedan prijateljski meč reprezentacije, jer ga je na utakmici prije toga, tadašnji trener Lars Lagerback ostavio na klupi, nakon što je čitavu noć prije utakmice bančio u jednom noćnom klubu. Ibrahimović nije imao razumijevanja za takvu vrstu suspenzije. Ko poznaje sve ove detalje iz njegove karijere, ne čudi se načinu igre i ponašanju ovog tridesetogodišnjaka na terenu. On u stvari igra onako kako on hoće. I nikad se poslije utakmice nije oprostio od navijača, koji ga gromoglasno bodre tokom čitave utakmice, a da među njih ne baci svoj dres ili nešto drugo.
U utakmici protiv Engleske, Ibrahimović je još jednom pokazao, da je on sve drugo, samo ne moderni vođa napada. Ponekad ga protivnički igrači lako isključuju iz igre, povremeno sasvim lagano, kao nezainteresovano, šeta terenom, a onda iznenada sijevne njegov spektakularni volej. Ponekad stoji i dvadeset metara u ofsajdu, a ponekad varkom tijela izbacuje po dvojicu protivnika iz igre. Zakačio se dva puta sa protivničkim golmanom, jednom u momentu kad je njegova ekipa postigla gol, a drugi put, kad je za dlaku promašio gol.
I onda mu je u ovoj utakmici protiv Engleza, palo mu je na um nešto nesvakidašnje. Kad je ožednio, otišao je jednostavno u engleski gol, uzeo flašu sa vodom od golmana Joe Harta i napio se, a protivnički navijači su mu skandirali: Zla-tan Ibra-hi-mo-vić.
On je takav i samo takav želi biti. I neka je. Hvala Zlatane.
Jedan je Zlatan.
(izvor:TAZ)
Smail Špago
NovaSloboda.ba