London po drugi put domaćin – 1948. godine
Miroslav Meho Brozović osvojio srebrnu medalju u Londonu
Četrnaste Olimpijske igre održane su u Londonu, u Velikoj Britaniji, od 29 jula do 14. augusta 1948. godine. Bile su to prve igre nakon Drugog svjetskog rata i prve igre nakon Berlina 1936. godine, te olimpijske pauze od 12 godina.
Svijet je još bio u ruševinama nakom ratne kataklizme. London je, takođe, bio u ruševinama. Nedostajalo je svega, smještajnih kapaciteta, borilišta, pa čak i hrane za sportiste. Jedna Olimpijada trebala se po planu održati 1944. godine. Za domaćina te Olimpijade bio je izabran London, ali zbog rata, ta Olimpijada, kao i ona iz 1940. godine, za koju je domaćin trebao biti Tokyo, bile su otkazane. Izbor Londona za domaćina prve Olimpijade nakon rata, bila je neka vrsta obeštećenja. Sjećanja na ratne strahote bila su vrlo svježa. Njemačka i Japan nisu ni pozvani da sudjeluju na igrama. Istovremeno, tadašnji SSSR otkazao je učešće na igrama. Nacionalnim komitetima bilo je preporučeno da takmičari ponesu hranu sa sobom. Holandija je u to ime za sve takmičare poslala u London 100 tona voća i povrća.
Na igrama je učestvovalo ukupno 4.099 takmičara, od toga 385 žena, iz 59 zemalja. Održano je 136 takmičenja u 18 sportova. Olimpijski plamen na stadionu upalio je atletičar John Mark, a olimpijsku zakletvu u ime sportista položio je atletičar Donald Finlay. Igre je na Wembley stadionu otvorio kralj Georg VI.
Zvijezda igara je bila holandska atletičarka Fanny Blankers-Koen, koja je osvojila četiri zlatne medalje u atletici, na 100 i 200 metara, na 80 metara sa preponama. te u štafeti 4 puta 100 metara. Tada nije bilo dozvoljeno da jedan takmičar učestvuje u više od tri pojedinačne discipline. Da je to bio slučaj, Holanđanka bi sigurno uzela još koju zlatnu medalju, vjerovatno u skoku u vis, i u skoku u dalj. Fanny je posebno bila omiljena, jer je bila majka troje djece. Najuspješniji muški takmičar je bio finski gimnastičar Veikko Huhtanen. koji je osvojio tri zlatne, jednu srebrenu i jednu bronzanu medalju. Ova olimpijada ostaće zabilježena jer je na njoj po prvi put medalju osvojila jedna tamnoputa takmičarka, Alice Coachman iz SAD u skoku u vis, skokom od 168 centimetara.
Zapažene uspjehe postigli su Mađarica Ilone Elek u mačevanju i Jan Brzak iz Čehoslovačke u kanuu, uspješnom odbranom zlatne medalje osvojene 12 godina ranije, na igrama u Berlinu, 1936. godine. Po prvi put bio je uveden običaj dodjele olimpijskih diploma, za šest prvoplasiranih takmičara, ili ekipa u svakoj disciplini.
Emil Zatopek iz tadašnje Čehoslovačke, sa nadimkom „lokomotiva“, pobijedio je u trci na 10 hiljada metara sa prednošču od nevjerovatnih 48 sekundi ispred drugoplasiranog, a u trci na 5 hiljada metara bio je drugi, sa zaostatkom od dvije sekunde iza pobjednika, Belgijanca Gastona Reiffa.
Na olimpijadi je oduševio i desetobojac Bob Mathias, Amerikanac, koji je osvojio zlatnu medalju i sa svojih 17 godina i devet mjeseci postao najmlađi olimpijski pobjednik. Posebno je interesantno da se Bob počeo baviti atletikom samo četiri mjeseca prije početka Olimpijade.
Još jedan interesantan detalj desio se na plivalištu, za vrijeme trke žena na 400 metara mješovito. Mađarski plivač Elemer Szathmari bio je uz rub bazena, pratio trku, i iznenada primijetio da jedna je jedna plivačica potonula. Skočio je u bazen bez imalo razmišljanja i sa dna bazena izvukao onesvješčenu plivačicu. Bila je to danska plivačica Greta Anderson.
Najviše medalja na ovoj Olimpijadi uzeli su Amerikanci. Ukupno 84, od toga 38 zlatnih, 29 srebrenih i 17 bronzanih.
Usprkos problemima svih vrsta izazvanih tek završenim ratom, na Olimpijadi je učestvovalo više nacija i takmičara nego na prethodnim igrama.
Po prvi put je vršen televizijski prenos jedne Olimpijade. U Velikoj Britaniji u to vrijeme je bilo ukupno oko 80 hiljada TV aparata, a igre je gledalo oko pola miliona gledalaca.
Olimpijski komitet uložio je u ove igre oko 600 hiljada tadašnjih funti.
Međunarodni olimpijski komitet je dobio novo rukovodstvo. Predsjednik je bio Šveđanin Sigfrid Edström, a njegov zamjenik Amerikanac Avery Brundage.
Olimpijada je u cjelini još uvijek bila pod uticajem tek završenog rata. Najveći broj stadiona i borilišta bio je provizorno izgrađen. Takmičari su bili smješteni po školama i kasarnama. I pored svega, Britanski komitet je obavio zadatak vrlo uspješno, pa se ova Olimpijada, nakon užasa rata, računa i kao novi početak Olimpijada. Nažalost, vremenske prilike tokom Olimpijade bile su vrlo loše. Čitavo vrijeme padala je kiša. Međutim, oduševljenje publike i javnosti igrama i jedna generacija sportista, koja je usprkos svim poteškoćama postigla vrijedne rezultate, doprinijela je da se spoljašnjim uticajima ne pridaje veliki značaj.
Na Olimpijadi u Londonu 1948. godine učestvovalo je i 96 sportista iz tadašnje Jugoslavije. Takmičili su se u sedam sportova, a srebrne medalje osvojili su fudbalska reprezentacija i atletičar Ivan Gubijan u bacanju kladiva. Kapiten fudbalske reprezentacije Jugoslavije bio je rođeni Mostarac Miroslav Meho Brozović.
(fotosi: ard)
Priredio: Smail Špago
NovaSloboda.ba
