“Iskrice” iz Stoca

„Iskrice“ iz Stoca

O ovim djevojkama vrijedi pisati, o ovim djevojkama vrijedi pročitati. Neka ovo bude moj doprinos da se o njima što dalje čuje.

Tekst je napisao Nermin Bise, preuzeto sa facebooka.

.

.

Ima jedan mali grad, sa svake strane upao u podnožje kamenih gromada i brda na jugoistoku naše države. Stolac! Grad muzej pod otvorenim nebom. I neću vam ovaj put pričati priču o ružnoj slici lijepoga grada. Neću vam govoriti o podjelama, što etničkim i vjerskim, što monoetničkim i unutarvjerskim, neću ni i političkim prepucavanjima, ni o dnevnopolitičkim mahinacijama. Neću o školama u Stocu, ni o zastavama, vjerskim simbolima i objektima. Neću ni o čemu od čega neki šićar svoj vide, a vide ga u svemu od pobrojanog u pethodnim redovima.
Ispričat ću vam priču o ovim djevojkama i njihovom treneru Deniju. One su naše "Iskrice". Dostojno su i ponosno predstavljali naš grad na državnom takmičenju u Sarajevu koje se svake godine održava pod nazivom Sportske igre mladih. U dva finala, naše su ljepotice, ponos našeg grada, došle do dva srebra. Bile su to osvojene medalje srebrnog sjaja, ali zlatnog ZNAČAJA. Nije sramota doživjeti časni i čestiti poraz u finalu rukometnog turnira i sportski čestitati pobjednicama, a to su bile mlade rukometašice Krivaje iz Zavidovića. Stočanke su odnijele srebro, ali i pobrali simpatije i ovacije sportske javnosti i mladosti u BiH.
A, šta tek reći za mlade fudbalerke – "Iskrice" koje u finalnom susretu nisu imale dovoljno sreće jer su pobjednice odlučene poslije izvođeja penala. Zlato je otišlo u Tuzlu, a srebro sjajnije od zlata došlo je u Stolac. I opet ovacije i opet oduševljenje sportske javnosti i sportske mladosti BiH. Kada su dva fudbalska velikana Ivica Osim i Predrag Mijatović oko vrata našim djevojkama stavljali medalje, i čestitali njihovom treneru, srca su im, kažu, lupala brže i jače. Uzbuđenje je raslo i kulminiralo je onog trenutka kada su postale svjesne da su ustvari one – Iskrice i njihov trener – najveći pobjednici Sportskih igara mladih BiH za godinu 2012.
Stolac – grad osuđen na čekanje. Stolac – grad osuđen na propadanje. Stolac – grad bačen na koljena i ostavljen na izdisaju. Stolac – prevaren i založen grad. Stolac – grad koji se nekako čuva za kusura i potkusurivanje. I Stolac – grad koji ima jednu od najuspješnijih generacija sportske mladosti u državi Bosni i Hercegovini. Grade, zastani. Grade, pokloni se kad prolaze ta djeca. Grade, ustani na noge i podrži svoju mladost. Jer, grade, ta te djeca vole čisto i bez interesa. Od tebe ništa ne uzimaju niti od tebe išta traže. I tebi se uvijek vraćaju.
Dok pišem ove redove, hvata me neki čudan osjećaj. Ježim se. I meni srce jače lupa i kuca. Hoće da iskoči. I da, dok pišem ove redove, stiže informacija da su djevojke iz Tuzle (pobjednice u malom fudbalu) otkazale svoje učešće na završnici Evropskih igara mladih koje će se također održati u Sarajevu. Poziv je uručen Iskricama i Deniju. Da predstavljaju našu jednu i jedinu domovinu – Bosnu i Hercegovinu. Kud ljepša nagrada i kud bolja satisfakcija. One su ponos našeg grada. Zato im dajmo podršku. Svi od reda.

Nermin Bise
(facebook)

Komentariši