Prije 6 godina, u danima kad se u Njemačkoj igralo Svjetsko prvenstvu u fudbalu, u gradu Ratzeburg desio se jedan nesretan slučaj, koji do danas još nije u potpunosti razjašnjen. Jedan nepoznati muškarac gurnuo je Vanessu Low pod točkove nadolazećeg voza. U toj nesreći, Vanessa je izgubila obadvije noge.

Tri godine prije toga desio se drugi nesretan slučaj, u gradiću Schwarzbach, na rijeci Majni, kad je jedan dječak sa broda pao u vodu i bio „pregažen“ od broda, koji je dolazio a suprotne strane. Elisa broda otkinula je Markusu Rehmu desnu nogu.

Tek nakon ovakvih sudbina, dvoje mladih ljudi odlučili su da se ozbiljnije počnu baviti sportom. Oboje su 2008. godine učestvovali na jednom sportskom seminaru u Leverkusenu. Tu su se prvi put vidjeli i upoznali.

„Nakon nesreće koja mi se dogodila, zaključio sam da razmišljanje o pitanju: ‘zašto?’, čovjeku ne donosi ništa. Živjeti se moralo dalje. A ako je ljubav u pitanju, onda nema razlike, da li partner ima neki handicap ili ne“, kaže Markus Rehm.

Na igrama u Londonu, obadvoje žele pokupiti što više medalja. Rehn je već u petak uzeo zlatnu medalju u skoku u dalj. Vanesa ima isti cilj u ženskoj konkurenciji. Oboje žele pobjedu i u sprintu. Da bi to ostvarili, odlučili su da za vrijeme Igara borave u odvojenim sobama.

„Ne želimo da naš zajednički boravak pokvari dinamiku grupe. Za privatnost, čovjek ima dovoljno vremena kod kuće“, kažu oboje.

U privatnom životu su, takođe, vrlo uredno organizovani. Vanessa radi za jutarnji magazin na televiziji RTL, a Markus je ortopedski tehničar. On svoje proteze pravi sam sebi.

„A i mušterije mi vjeruju, jer kad dođu kod mene, znaju o čemu im pričam“, kaže Markus.

Zajednička želja: „Da sport za osobe sa invaliditetom još više napreduje, a nas obadvoje dajemo tome svoj puni doprinos“.

A gdje se to može pokazati, nego baš na ovim Igrama u Londonu.

Smail Špago