„U svijetu punom lopova, prevaranata, dilera droge, nevjerovatno je da ima i takvih tipova kao što je Miroslav Klose”. Ovo je samo jedan od hvalospjeva sa stranica današnje italijanske štampe. Italija se klanja pred Miroslavom Kloseom, ne zbog njegovih golova, po kojima je poznat, nego zbog jedne veličanstvene geste. U 4. minuti susreta Lazio- Napoli, nakon jednog kornera, lopta je u šesnaestercu došla do Miroslava Klosea. On je nenamjerno udario loptu rukom i ona završila u mreži. 1:0. Igrači Lazia su slavili, a Napuljani protestvovali. Sudija nije vidio „ruku”. Prišao je Koloseu. On je priznao kontakt lopte sa njegovom rukom. Ostalo se kod 0:0. Na kraju utakmice, Lazio je kod kuće poražen sa 0:3. Bravo Klose!

Klose je tim povodom izjavio: „Ja sam sudiji odmah rekao da je lopta od moje ruke otišla u mrežu. Za mene je bilo podrazumljivo da kažem istinu. Nikada nisam poželio da mi se prizna jedan takav gol, niti bih želio bilo koju utakmicu dobiti na taj način“.

Da li je svugdje u svijetu nešto tako podrazumljivo? U Italiji, sigurno ne! Kad je Klose priznao „ruku”, prema njemu su poletjeli zapanjeni igrači Napolija da mu čestitaju i da ga zagrle.

„Corriere dello Sport” piše: Prvak se postaje, a gentleman se rađa!”

„Gazetta dello Sport” je mišljenja: „Miro Klose, kakav velemajstor. Zaslužio je medalju za hrabrost“.

Čak se oglasio i Sepp Blatter, predsjednik FIFA na twitteru: „Bravo za ovaj gest. Jedan veliki sportista“.

Klose je 2005. godine u Njemačkoj bio proglašen za fer play igrača godine. Tada je sudija, nakon jednog faula, koga je golman Arminie iz Bielefelda napravio nad Kloseom, dosudio penal. I šta je tada uradio Klose? Otišao je do sudije i rekao mu da nije bio penal. Sudija je povukao svoju prethodnu odluku. Još jednom: Bravo Klose. Budi uzor svim ostalima!

Ovaj slučaj nas je neooljivo podsjetio na gest našeg „princa sa Neretve“, koji se desio prije tačno četrdeset godina. Na stadionu pod Bijelim Brijegom, 23. aprila 1972. godine, pred 4.000 gledalaca, igrali su Velež i Sutjeska. Bajeviću je jedna lopta došla sa desne strane. On je stajao u blizini golmanove desne stative, opalio po lopti lijevicom kao iz topa. Lopta se zakoprcala u mreži. Sudija je pokazao na centar. Igrači Sutjeske su protestvovali, tvrdeći da je lopta u gol ušla sa strane. Sudija je prišao Bajeviću i pitao ga. Bajević je rekao istinu. Lopta je ušla sa vanjske strane, u blizini „devedesetke”, gdje mreža nije bila dobro zategnuta. Sudija je promijenio odluku. Dao je loptu golmanu Sutjeske. Do kraja utakmice ostalo je 0:0. Navijači su bili nezadovoljni, ali su shvatili vrijednost učinjenog gesta, pa je čitav Mostar bio ponosan takvim stavom Bajevića. I ponosi se evo sve do danas, 40 godina poslije.

Na kraju te 1972. godine, Duško Bajević je bio proglašen za fudbalera godine Jugoslavije.

Smail Špago