Igrač koji je u Veležu proveo 11 godina
Obad: U životu, definitivno, treba imati i sreće
Da nije bilo poziva trenera Željezničara Amara Osima, jedan od najboljih strijelaca Veleža u poslijeratnom periodu Adis Obad okačio bi kopačke o klin u 32. godini. Tako je popularni Aca svoju igračku karijeru okončao u 39. godini, i to Pod Bijelim brijegom u duelu sa Zrinjskim.
Šest kola
– Kada sam se vratio iz Njemačke, gdje sam četiri godine proveo u Oberhauzenu, bio sam odlučio da ću zaključiti svoju fudbalsku karijeru. No, dva-tri mjeseca nakon dolaska u Mostar, pozvao me je Osim u Željezničar, ali tu sam proveo svega pola sezone. Vjerovatno nisam bio spreman, a nisam imao ni sreće – kaže nam 41-godišnji Obad.
Ipak, nakon toga je ponovo zaigrao u dresu "Rođenih" pa je u Veležu potpuno neočekivano igrao još sedam godina, sve vrijeme pomažući klubu da ostane u društvu najboljih. No, iako je prestao igrati, Velež, u kojem je proveo ukupno 11 godina, nije htio napustiti pa je s klupe, kada je klub bio u vrlo teškoj situaciji, vodio ekipu šest kola.
Danas Obad, koji je završio dva stepena za UEFA-inu licence za trenere, radi kao šef stručnog štaba federalnog drugoligaša Lokomotive, kluba s višedecenijskom tradicijom, u kojem je, kao dječak, napravio svoje prve nogometne korake.
Dobri rezultati
– Pa, malo ljudi to zna, da sam, ustvari, dijete Lokomotive, a ne Veleža iako sam živio kod stadiona Pod Bijelim brijegom. I Lokomotiva je moja velika ljubav. Ne piše se džaba da je Lokomotiva klub mostarske raje. Dobio sam poziv u februaru i nimalo se nisam dvoumio. Jednostavno, htio sam da vidim kako će mi sve to ići. U Lokomotivi je veoma mnogo djece i mladih koji redovno dolaze na treninge, koji žele da uče, a među kojima ima strašno mnogo talentiranih i koji, zaista, ostvaruju dobre rezultate. Stoga vjerujem da dobro radim svoj posao iako bi, generalno, valjalo da je finansijska situacija bolja. Teško je, ali šta je, tu je – iskren je ovaj Mostarac.
Obadu, koji je zabilježio i 15 nastupa u dresu državne reprezentacije, kada je igrao rame uz rame s Kodrom, Baljićem, Salihamidžićem i drugima, još malo nedostaje za stjecanje zvanja profesionalnog nogometnog trenera.
– Neko vrijeme, veoma kratko, imao sam trgovinu, ali nije to za mene. Fudbal je nešto što veoma volim. Uvijek sam radio naporno i vjerovao sam u sebe, ali definitivno, treba imati i sreće – ističe Obad.
Kćerke rukometašice
Obadove kćerke, 13-godišnja Harisa i dvije godine mlađa Anisa, koja je rođena u Oberhauzenu, također su u Lokomotivi, ali u rukometnom klubu.
– Veoma mi je drago što su se odlučile baviti rukometom, jer mislim da je vrlo važno da nam se djeca bave bilo kojim sportom. Njih dvije definitivno to vole i sretan sam zbog toga, a bio bih još sretniji kada bi se, generalno, u ovom gradu u sport počelo istinski ulagati kako bi se mladima pružili neophodni uvjeti za razvoj – kaže Obad.
Raja s Bijelog Brijega
U posljednje vrijeme Obad dosta vremena provodi na porodičnom imanju u Vranjevićima kod Blagaja, gdje ima voćnjak, zasađen trešnjama i smokvama, kao i vinograd. Voli popiti kafu sa svojim prijateljima, veležovcima Zaimovićem, Džafićem i Velagićem.
– Obavezno se vidim s Kodrom i Barbarezom kad god dođu.
autor: M.Smajkić
http://www.avaz.ba/sport/fudbal/obad-u-zivotu-definitivno-treba-imati-i-srece
