Stjepan gradu u pohode
Od kako je dio Stjepan grada iznad Blagaja restauriran, imao sam želju da se popenjem gore. Tu želju sam nekoliko godina uzastopno odlagao. Sve do ovog ljeta.
Za pohode Stjepan gradu ne trebaju posebne pripreme. Dovoljna je dobra volja i želja, lijepo vrijeme, podesna obuća na nogama i dovoljno vode i presvlake u ruksaku na leđima. Naravno i društvo je vrlo bitno. A kad se to sastavi i odredi dan, potrebno dobro poraniti, prije nego ugrije. Ljetos je već oko 9 sati ujutro čelopek dostizao i do četrdesetog podioka u hladu, a hlada uza stranu, do grada nema baš puno. Krenuli smo iz naselja Blagaj, nas dvojica, uhodanih “wanderera”, od gornjih kuća, sa sjeverne strane grada, jer je tuda uspon najlakši, a i svi koji se penju na grad, manje više idu tuda. Lagano pješke, od gornjih blagajskih kuća do Stjepan grada trebalo nam je, za naše godine, malo manje od sahatak vremena sa pauzom. Ni napor nije veliki. Kad se stigne na grad, pogled sa zidina je veličanstven, na sve četiri strane svijeta. To je ono zbog čega vrijedi krenuti na ovaj uspon. Pogled i doživljaj su jedinstveni. Dok smo mi boravili na gradu, u isto vrijeme popelo se još nekoliko grupa, po petoro-šestoro. Manje više, svi su bili stranci. Posebno me je dojmio građevinski dio objekta. Zidina tvrđave je građevinski otvorena prema zapadu, što omogućava pogled nadaleko, kako iz stambenog dijela grada, tako i iz samog dvorišta, bez penjanja na kulu. Ovaj pogled je još veličanstveniji kad se ispenjete na kulu. Pokušali smo odgonetnuti funkcionisanje kompletne tvrđave, objekata i posade u njoj. Unutar Stjepan grada nalazila se riznica, kraljevska palača, tamnica, dvije čatrnje, kule i stambeni objekti. U vrijeme turske vladavine unutar grada bila je sagrađena i jedna džamija, koja je ujedno najstarija džamija Hercegovine. Grad je bio u upotrebi do 1835. godine i od tada gubi svaki značaj.
Kako podaci govore, grad se nalazi na 310 metara nadmorske visine, a od vrela Bune grad se nalazi na visini 266 metara. Istorijski zapisi kazuju da je ovaj grad nastao još u doba Ilira, a svoj zenit je doživio u srednjem vijeku, kad su u njemu stolovali Hercegovački vladari . Blagaj je nakon desetog vijeka imao veoma značajnu ulogu u razvoju Huma ili Zahumlja. Na njegov razvoj i značaj uticala je blizina važne saobraćajnice, koja je dolinom Neretve povezivala Jadransko more sa bosanskim zaleđem. U Blagaju je rezidirao humski knez Miroslav. Bosanski vladari u Blagaju, još od vremena kralja Tvrtka, izdaju povelje, a u maju 1404. godine Blagaj postaje jedno od sjedišta vojvode Sandalja Hranića, a nakon toga i hercega Stjepana Vukčića Kosače, po kojem je grad dobio ime Stjepan grad.
Popeti se na Stjepan grad vrijedi. A nakon silaska, koji traje koliko i uspon, a jednako je naporan, sami sebe ćete tako rado nagraditi kafom sa rahat lokumom i čašom ledene vode sa izvora Bune, u jednom od mnogobrojnih blagajskih restorana uz Bunu, a kasnije, naravno, na red dolazi nadaleko poznata bunska pastrmka.
Pa izvolite! Za generaciju pedeset plus i nešto malo više.
Smail Špago
NovaSloboda.ba
