Amerikanci ponovo otkrivaju kokice

Po drugi put

Amerikanci ponovo otkrivaju kokice

Čovjek je često u iskušenju da za pronalazak kokica okrivi američku kino industriju. Kokice ili popcorn, su jedna vraški zamamljiva zabava, lijepo upakovana, a kod čije upotrebe, čak ni lijepo uređeni nokti neće nastradati.

Priprema: jedna posuda, kukuruz za popcorn, šećer, so i malo ulja. Sastojci se ne mjenjaju već  vijekovima, a istorija spominje da se kokice istog oblika i ukusa prave već hiljadama godina. Postojbina kokica je naravno u Americi, jer kukuruz je u Evropu došao tek nakon što je Kolumbo otišao tamo i vratio se.

 

Tačan datum kad su napravljene prve kokice se ne zna, ali su tokom nekih istraživanja u Americi pronađeni tragovi pripreme kokica kod Indijanaca, starosjedilaca Amerike, stari najmanje 4 hiljade godina. Ni tada nije bilo teško otkriti posebne osobine kukuruza, i od njega nadoći na kokice. Zrno ove žitarice sadrži škrob, ima tvrdu opnu, a unutrašnjost joj je mekana, Kad se zrno stavi na toplotu, voda u unutrašnjosti zrna počne isparavati, a opna se počne širiti, dok ne eksplodira. U svakom slučaju, kukuruz je bio sastavni dio jelovnika Indijanaca prije dolaska Kolumba, a u ono vrijeme čak se koristio i kao nakit.

 

Masovnu upotrebu kokice su doživjele kad su ih otkrili kino operateri, sa početkom masovnog prikazivanja filmova u kinima širom Amerike. U Evropi, kokice  su potpuno iste, a razlikuju sr još samo po pakovanju i ukusu, da li su slane ili slatke.

Međutim ovakav pogled na kokice mogao bi se uskoro izmijeniti.

Prema Jonathanu Goldu, dobitniku Pulitzerove nagrade, kokice osvajaju kulinarski svijet. U jednoj svojoj kolumni, on je naveo da se u najelitnijim restoranima, u Los Angelesu, odnedavno vodi takmičenje, ko će pripremiti bolje i ukusnije kokice. Uz kokice,  preporučuje se jedna čaša vina Beaojolaisa.

 

Otkud odjednom toliki interes i zašto bi kokice iznenada postale tako popularne, da se nađu na jelovnicima najuglednijih restorana? Kokice, ili popcorn, kao predjelo, na neki način, pokazuju neozbiljnost jednog menija, u poređenju sa soufleom od koštane srži ili varijacijama sa hobotnicama. Tako je, barem nadati se.

Ali, u tamnošnjim restoranima kokice se već nude sa ukusom začina od biljaka iz Provance, sa ukusom Maharadža curryja, ili kokice sa ukusom šunke, posoljene morskom soli, presute ribanim sirom.

A to je na neki način, ipak, kompatibilno sa kinom.

Smail Špago

NovaSloboda.ba

Komentariši