Raštika

Još jedan specijalitet za prve dane sa mrazom. Može s mesom, a može i bez mesa.

Iako komercijalno često zanemarena, raštika je puna kalcija, kalija, betakarotena i drugih antioksidansa. Najbolja je nakon prvih mrazeva kada slatkogorkasti okus najviše i dolazi do izražaja.

 

Raštika (lat. Brassica oleracea var. acephala) je dvogodišnja zeljasta biljka dobro razvijenog vretenastog korijena koji se jako grana. Raštika se uzgaja zbog lišća koje se bere sukcesivno od baze biljke prema vrhu tijekom čitave zime do ranog proljeća. Kao povrtna kultura uzgaja se u priobalnom dijelu Hrvatske, na otocima i u Hercegovini, prvenstveno u vrtovima, a izuzetno rijetko na većim površinama. Izuzetno je bogata kalcijem, izvor je snažnih antioksidansa luteina i zeaksantina te je idealna namirnica za održavanje tjelesne mase. Nimalo razmažena raštika u određenim dijelovima škrte hercegovačke zemlje predstavlja jedino povrće koje uspijeva, i to čak i kao samoniklo. Takve karakteristike su je predodredile da bude miljenica seljaka, a činjenica da je posebice u prošlim stoljećima bila često i jedino zimi dostupno povrće ju je napravila gotovo sinonimom za zelen. Narod osjeća i dalje veliku ljubav prema raštici, vjernom prijatelju, zelenom povrću koje je odgojilo generacije naših predaka. Zato i danas kada za zimskih dana kušamo raštiku, čiji je list upravo u to vrijeme najslađi, misli nam se vrate u neku zamišljenu prošlost u kojoj se naši pradjedovi, baš kao i mi danas časte raštikom i suhim mesom za vrijeme škrtih i kratkih zimskih dana.
(fotos:coolinarka)

Komentariši