Alma Sefić iz Mostara …
Pored mosta sokak je stari,
drvena vrata avlija se bijeli,
tu jedan osmijeh zame ne mari,
i zid bez šutnje sad nas dijeli.
Alma se zove no važno nije,
dali su priče ili su rime,
tek ljubav čudna iznova me krene,
dok tražim razlog da joj kažem ime.
Ta Alma Seefić iz Mostara,
samnom više ne razgovara,
ja stvarno neznam šta se zbiva,
dali sam ja ili Alma kriva…
U njenoj bašti mušketin cvijeta,
i toplo ljeto nježno ga prati,
sve stvari ovog neobičnog svijeta,
rado bi dao da mi se vrati.
Ta Alma Sefić iz Mostara,
samnom više nerazgovara,
ja stvarno neznam šta se zbiva,
dali sam ja ili Alma kriva…
(dr. Dženan Salković)
