Upravo me ovih dana i posebno obradovala vijest, da je Gradsko vijeće Mostara na svojoj sjednici usvojilo odluku, na prijedlog školskoga odbora, da Elektrotehnička škola u Mostaru nosi ime, rahmetli Saliha – Salke Ćurića.

Znam da će se mnogi neupućeni odmah priupitati, kakve to sve ima  veze sa navedenim i poznatim „Bruce Lee- em.“

Velika mi je ljudska i moralna obaveza, da pojasnim i iznesem svu moju radost i zadovoljstvom, ovim činom naziva moje škole, na kojoj sam radio kao višegodišnji profesor u struci elektrotehničkih predmeta, kao diplomirani elektro inžinjer.

S obzirom da nisam rodjeni Mostarac, dolaskom u Mostar 1970 godine, na početak izgradnje budućeg velikog  aluminijskoga kompleksa, moji prvi susreti od tada datiraju sa poznanstvom Salke Ćurića. Dobro se sjećam, da je već tada poznati i afirmisani karatista, došao u moj stan  (tada zgrada Razvitka), sa filmovima iz dalekoga Japana, sa prikazanim borbama i ljepotama u karate sportu. To je sasvim, prije svih oduševilo i privuklo pažnju moje djece, koji su odmah postali poklonici, zaljubljenici i počeli su prve treninge karatea u karate klubu „ Mostar“. Od tada je Salko postao uzor i ponos, nadahnuće i magija za moju djecu, kao i za brojne mališane i omaladinu u gradu Mostaru, a docnije i šire. Postao je oličenje osobe , kao uzor i nadahnuće, mladih naraštaja i generacija, na koju su se mogli uvijek osloniti.

Rahmetli, Salih Salko Ćurić je jedna velika ljudska gromada, granitni kamenac – kremen od koga su  se dodirom ili pokretom  stvarale samo varnice, jer je bio ne samo čovjek od krvi i mesa, već satkan od silnih oblikovanih mišića, koje su mogli imati samo velike askete i ljudi od sportskoga života. Jedan od najzaslužnijih majistora karatea u Mostaru, Bosni i Hercegovini i široj regiji, pionir i utemeljitelj, ove plemenite borbeno- odbranbene vještine, prenešene iz Japana i na naše prostore. Najuspješniji trener i takmičar, sa zvanjem majstora karatea najvećega ranga i nosioca višerazrednoga crnoga pojasa, osvajača brojnih  zlatnih, srebrenih i bronzanih medalja širom svijeta, odlikovanja sa svjetskih i evropskih takmičenja, do najuspješnijeg organizatora brojnih sportskih manifestacija. Reprezentativac naše bivše lijepe i neponovljive države Jugoslavije ili kako su je mnogi nazivali i „mala Švicarska“

Salko Ćurić je bio istinski zanesenjak i romantičar ovoga sporta i pionir njegovoga rađanja i stasanja u gradu Mostaru, zatim je isto prenio negdje 1967 godine i u Sarajevo u  poznati i priznati KK „Bosna“ u Bosnu i Hercegovinu i širu regiju.

U ovom sportu, uloge Japanaca oca i sina Funakašia i Jošitaha, u Bosni i Hercegovini,  upravo je ljudska sudbina dodijelila našem dragom, plemenitom i iznad svega sportskom stvaraocu Salihu – Salki Ćuriću. On je otkrio, prenio i utemeljio sve čari i ljepote ovoga  lijepog sporta na naše prostore. Mnoga mjesta, koja su poslužila za okupljanja i treninge, pionira i omladine, generacija i generacija, postali su hramovi sporta, koji su pod  njegovom dirigentskom palicom  stasavali, u početku kao ljubitelji i poklonici, a zatim su postajali i mnogi istinski asovi, koji će začarati prostore Bosne i Hercegovine, a docnije i svijeta i Evrope. Kao jedan i jedini vrhunski i neprikosloveni učitelj odgojio je mnoge generacije i mnoge asove ovoga sporta, neke od njih ću spomenuti, a mnogo ih je, ne bih želio da se neki od njih i naljuti, ali tu su bili i  takvi majistori, Ibrahim Nizam, Nenad Tuševljak, Zdravko Čuturić, braća Suad i Faruk Ćupina, Mustafa Isović, Dragan Vikić i mnogi drugi, koji su zajednički pronijeli slavu karate sporta Bosanaca i Hercegovaca i svima njima velika hvala.

Imao sam čast i zadovoljstvo, prateći i rad i razvoj moje djece u ovome sportu, da budem i aktivni sportski radnik, od rukovodstva u KK „ Mostar“do člana Predsjedništva Karate Saveza Jugoslavije, ispred  Karate saveza BiH. Ova pozicija, te vjerno prateći mnoge kampove i seminare, omogućilo mi je da spoznam sve vještine i vrline tih sportskih poklonika, kojima je upravo naš Salko davao svoju dušu, angažovanje i ljubav, koja ostaje i postaje neizmjerna i vrijedna sjećanja i poštovanja.

Pored svih ovih napora i angažovanja na sportskom polju, takva ljudska veličina, satkana  u duhu i tijelu Salke Ćurića, davala mu je svu potrebnu i umnu snagu i sposobnost da redovno završi i Elektrotehnički fakultet u Sarajevu.

Kobna ljudska sudbina je zadesila našeg velikana, u odbrani svoje i naše domovine 1992 godine, položio je i svoj mladi život.

Uzorita i plemenita supruga Almasa, bila je životna podrška i nastavila je sportski put svog supruga u karateu, a u obrazovanju i odgoju svoje kćerke i sina, gajila je i izvršavala svoje roditeljske obaveze,u  znaku  velike ljubavi i zahvalnosti i prema svom rano poginulom suprugu.

Na ponos Almasi i njihovoj djeci, na zadovoljstvo i zahvalnost svih nas, dobrih poznavalaca i prijatelja, djela i lika, našega rahmetli Saliha- Salke Ćurića, radosni smi svi zajedno i sa gradjanima njegovoga rodnoga Mostara, da će ova škola nositi ime „Salih- Salko Ćurić".

Kao čovjek, vrhunski sportista, elektro inžinjer i časni borac Armije Bosne i Hercegovine, naš Salko to i zaslužuje, za vječno sjećanje i poštovanje.

Mr. Milan Jovičić