Pismo jednog bh. stranca – nacija nebitna

Pismo jednog bh. stranca – nacija nebitna

 

 

RP – Roditeljska pažnja – Ovaj tekst može sadržavati riječi i fraze vulgarnog karaktera. Ne preporučuje se čitateljima ispod 18 godina

 

“Dragi moji političari,

 

Uz životni standard kakav konzumiram, a vi mi ga pripremiste, ja stvarno ne znam koliko ću dugo živjeti pa evo odlučih da vam napišem pismo zahvale, kako ne bi bilo da vam nikad ništa konkretno ne napisah i ne rekoh. Bez obzira kojoj političkoj stranci pripadate, opoziciji ili vladajućim, želim vam se zahvaliti što ste od jedne jake, industrijske, poljoprivredne, turističke zemlje…moje domovine u samo 20 i kusur godina uspjeli napraviti, što bi narod reko – “Go kurac”.

Od žitne Semberije ste uspjeli napraviti ledinu…”nogometno igralište”… na kom “utakmica” nije odigrana već 20 godina pa je korov preuzeo i naš i protivnički šesnajsterac zajedno sa centrom. Mora da ste ponosni na to? – čestitam vam!

Čestitam vam i na tom što ste uspjeli sjebat drvnu industriju kraj živih šuma, pa sad drvene stolice koje su
napravljene od našeg drva kupujemo od Talijana…jer eto…oni to mogu, a mi ne.Uspjeli ste i u tome da 90tih isisate sve novce iz naših domaćih banaka koje ste kasnije sanirali sa našim novcem a onda ih prodali strancima uz ogromne provizije za vas i vaše familije, pa vam sada sinčići i kćerkice uživaju dok mi jedemo govna koja ste vi izasrali. Ponosim se sa vama…čestitam vam od srca.

Uspjeli ste sjebat i poznate građevinske firme koje su radile po čitavom svijetu i zapošljavale po par hiljada radnika. Naši građevinari su prije bili cijenjeni u cijelom svijetu…a danas?…danas ste od njih oformili građevinsko mafijaške organizacije koja jedna drugu koči i međusobno se kolju poput vukova nad plijenom, i to direktno za vašu korist…za vašu i vaših sinčića i kćeri. Ponosim se sa vama. Čestitam.

Čestitam vam i na tome, što ste u ono malo državnih firmi što je ostalo, uspjeli ugurati svoje rođake pa sad nama običnim “malim” ljudima javljanje na javne konkurse u vezi dobivanja posla izgledaju kao sajens jebeni fikšn. Bravo. Čestitam. Ponosim se sa vama.

Uspjeli ste sjebat kompletnu industriju…ne jednu…ne dvije tvornice…vi ste uspjeli sjebat do temelja kompletnu industriju…sve sve sve…i više od SVE. Zadnje koje sjebavate su kamenolomi, rijeke, rudnike… Da ono što cijelom svijetu treba, nama ne treba – za to ste se pobrinuli vi. Čestitam. Ponosim se sa vama, al baš ono pravo pravo!

Kako ste sjebali industriju, tako ste sjebali i radnička odmarališta na moru. Ista ona u koje bi svake godine radnici sa svojim familijama za jeftine pare otišli na te 2 jebene nedelje…2 nedelje mora…2 nedelje u kojima su padali romantični poljupci sa prvim ljubavima, negdje na Jadranskom moru. Danas si malo tko može priuštiti 2 nedelje mora…a da nema romantičnih poljubaca na Jadranu, za to ste se pobrinuli vi. Čestitam vam. Ponosim se sa vama.

Ponosim se sa vama, kada mi prijatelj…visoko obrazovan i stručnjak u svom poslu govori: – Stari, možda sam uspio riješiti Kanadu! Mogu samo reći da ukoliko moj prijatelj i ode, Kanada će biti jedna sretnija zemlja. A vi? Ne brinite se, tu sam ja da se ponosim vama.

Ponosim se sa vama, kada me moj prijatelj Mrki…inače zidar…nazove pa kaže: -Prijatelju, kud sve ovo ide u pičku materinu…?! Suze mi na oči od muke idu! Mogu samo reći da je Kanada tužna što nema mog Mrkog. A vi? Ne brinite se…tu sam ja da se ponosim vama.

Čestitam vam i na tome što ste nakon rata uspjeli isprintati papir sa desetinama hiljada boraca/ branitelja kao da smo zajedno svi ratovali protiv Kine i Indije zajedno, te ste u te brojke ugurati sebe…svoje rođake…rođakove rođake…i od rođakovih rođaka rođake. Znam da je to za vas bilo jebeno, vrlo jebeno…mislim…ne rat…nego to sve papirnato sprovesti i napraviti…ne morate mi objašnjavati, pobogu, pa bar vam ja vjerujem.

Znam da vam je bilo jebeno srediti si papire za vojne penzije i činove…oh…pobogu…pa kao da je bilo lako tamo negdje 1991…1992…sa BMW-om sletiti u jarak sa činom brigadira…pukovnika… jedno 80 km od prve linije. Mislim da sam ja jedini koji vas razumije i stoga se ponosim sa vama.

Ponosim se ja sa vama i kad je u pitanju mladi čovjek koji je tek izašao iz srednje škole, jer osim što ništa ne zna raditi, nigdje nema priliku i naučiti. To ste mu sredili vi. Bože kako vas volim i ponosim se sa vama. Najmanje 100 afera ste proizveli čija se materijalna šteta mjeri u MILIJARDAMA EURA koje ste sebi slili na razno razne bankovne račune Kajmanskog otočja i Ekvatorijalne jebene Gvineje čiji direktor banke ni ne zna da postoji BiH, RS, FBiH… ali zna da postojite vi. Čestitam…i naravno…ponosim se vama.

Nakon 20 godina sustavne pljačke i uništavačine uspjeli ste sjebat sve što hoda…puzi…gmiže…a rupe u državnoj kasi da čepimo mi? Opisati vam ne mogu koliko se ponosim vama. Čestitam vam i na uspjesima na evropskom putu čije sam i sam standarde prigrlio odmah, pa sad dok cijela Europa spava, ja u 10 navečer palim veš mašinu kako bi oprao veš po jeftinijoj tarifi struje čiju ste cijenu formirali ka da je ista 3 puta opasala Zemlju pa tek onda došla u moju veš mašinu. U ponoć kad Europljani sanjaju, ja se jebem sa centrifugom od veš mašine zajahavši istu kako mi ne bi otišla u hodnik. Ponosim se sa vama…kako ja tako i moja veš mašina.

U samo 20 godina sjebali ste sve. Niste vi uništili, vi ste SJEBALI. Kužite? SJE – BA – LI. Tim sjebanlukom, sjebali ste i malog poštenog čovjeka, koji sam sebi nameće da je nesposoban, a zapravo…PREŽIVJETI u ovoj hrpi govana koju ste vi izasrali, može samo nadčovjek…superčovjek…jebeni SUPERMAN. Moj Mrki je jednom na baušteli rekao: – Ništa im sveto nije, majku li im jebem lopovsku! – te nastavio raditi svoj 250satni radni mjesec. Oprostite mom Mrkom na psovanju…a i sam nisam siguran na koga je mislio. Nije na vas…jer vi ste iskreni i pošteni…zato se ja i ponosim vama. Čestitam vam!”

 

(gec.ba / source: facebook.com)