Semir Kazazic o Cezi
Ja sam isao u gimnaziju pa mi Cezo nije predavao, ali je predavao mojoj Mirjani i cijelom nizu dobre raje sa kojoj sam se druzio pocev od Ibrice, Stipe, Ene, Djaje te mnogih drugih. Cezina supruga Mudjevera je bila gimnazijska raja moje sestre Nermine. Ovo samo navodim kao primjer kako se u Mostaru, za svako ime krug zatvori u nasem vlastitom vremeplovu. Posto sam se druzio sa Ibricom i drugom rajom iz Brankovca, znao sam dobro Cezin komsiluk u Alikalfica sokaku. Sam Cezo se malo zacudio kako znam skoro svaku kucu tamo. Dopunio sam mu njegovu listu sa nekoliko imena koje moja generacija pamti. Izmedju ostalog pomenuh mog komsiju i nekadasnjeg direktora mostarske ‘Cistoce’ Salku Kajtaza. Mostar je tada bio najcistiji grad u Jugoslaviji. A da nije bilo lako zasluziti taj epitet, opisacu vam u par recenica. Mostar pedesetih godina gotovo da i nije imao asfaltiranih ulica. Musala i glavna ulica su bili kaldrmisani granitnim kockama, pa smo mi to zvali pokockanim ulicama. Moja ulica Mladena Balorde je bila prasnjava makadamska ulica u to doba iako je u samom centru grada. E taj direktor Kajtaz je uspjevao da natjera radnike Cistoce da svoj posao obavljaju izuzetno ozbiljno, jer bi on kako prica kaze, vecinu radnog vremena provodio obilazeci ulice na svojoj vespi. Samo nekoliko sati dnevno je bio u kancelariji. Ali ako nadje nesto od smeca na ulici, cijela je ulica cula rijeci opomene.
Nije tada bilo ni plasticnih kesa, niti specijalnih kanta za iznosenje kucnog smeca. Smece se iznosilo u starim kantama i serpama koje su bile otucene pa ih domacice vise nisu koristile za kuhanje.
U ljetno doba da bi se smanjila prasina po nekoliko puta na dan bi prosao kamion za polijevanje koji smo zvali strcaljka ili jos cesce strapaljka. Vozac bi obicno podesio sirinu polijevanja prema sirini ulice, ali bi cesto iz mangupluka mlaz naglo prosirio. Nas je to radovalo u ljetno doba jer smo u glavnom bili bosi i u majicama i sorcevima. Drama bi nastala kad tako ‘slucajno’ polije i nekog odraslog, posebno od zenskog svijeta.
Bila je velika sramota ako vam ispred kuce na trotoaru iznikne kakav korov, komsiluk bi vec upirao prstom u to.
Sa Cezom se osim emailom cujem i telefonom, pa onda pocnemo vrtiti vremeplove, svako za svoju generaciju dok ne dodjemo do zajednickog perioda.(SK)
From: Smajo Spago
Dosta je tekstova napisano i o znanim i o neznanim Mostarcima. Jedan kojega poznaju svi, ama baš svi, učenici nekadašnjeg Elektromašinskog centra EMŠC iz Mostara je profesor Cezar Cezo Danon. Javio mi se neki dan sa njegovim sjećanjem na Mostarce koji se pamte, naravno iz njegovog vremena. Onda mi je palo na pamet: A zašto ne bi koju napisali o njemu.
I on je jedan od onih koji se pamte u Mostaru.
