Iako igra ovih dana dolazi u centar interesovanja, stara je preko 100 godina. Prvi put je pokazana 1883. godine u New Yorku, vrlo brzo je postala popularna u čitavoj Americi i potom prenesena u Evropu.

Lopta, teška 600 grama, udara se prednjim točkom bicikla. Igra se u hali, ekipe imaju po dva igrača. Postoje varijante u kojima igra 5, odnosno 6 igrača. Međutim igra sa 6 igrača je moguća samo na vanjskim terenima. Radball sa dva igrača igra se na terenu dimnezija 11×14 metara, a sa pet igrača na terenu čitave hale. Vanjski radball igra se najčešće na travnatim terenim, na polovini fudbalskog igrališta.

Igraju se dva poluvremena, čije trajanje zavisi od uzrasta igrača. Loptom se ne smije igrati sve dotle dok sva četiri ekstremiteta nisu čvrsto na biciklu, ruke na upravljaču, a noge na pedalama. Samo igrač koji stoji na golu smije igrati rukom i izbaciti loptu rukom preko linije 4 metra. U prostoru pred golom smije biti samo jedan igrač. Ukoliko igrač dodirne tlo, prihvati se za stativu, ili ode iza protivničkog gola, nema pravo igrati loptom dok se ne vrati u svoju plovinu. Ukoliko se toga ne pridržava, dosuđuje se kazneni udarac sa 4 metra. Takva kazna slijedi i za grubu igru, ili igru rukom u vlastitom četvercu. Isto slijedi ukoliko se igrač nađe bez lopte u protivničkom četvercu.

Što se tiče opreme, obavezne su patike do iznad članaka i zaštita potkoljenica, a dresovi igrača jedne ekipe moraju biti istovjetni.

Za ovaj sport koriste se specijalna bicikla, sa uskim sedlom, koje se nalazi deset centimetara iznad zadnjeg točka, a imaju i specijalni upravljač sa ručicama visokim 30 do 35 centimetara.

Takmičenje se odvija na nivou nacionalnih prvenstava, a održavaju se i evropska i svjetska prvenstva.

Smail Špago