Jedan interesantan podatak iz Njemačke: Ovdašnji slavljenici, koji Nove godine, inače, ne dočekuju na naš način, svake godine za novogodišnju pirotehniku, koju najčešće ispucaju u prvih petnaestak minuta Nove godina, izdvoje preko 200 miliona eura. Podatak za nepovjerovati. Prodaja petardi i pirotehnike strogo je zabranjena maloljetnim licima. Uz novogodišnju pucnjavu petardi i bljesak vatrometa, već nekoliko minuta nakon što otkuca ponoć, čuje se zavijanje sirena kola hitne pomoći. Bilans prvog dana januara je: hiljade povrijeđenih u vatrometu.

Toliko o vatrometu i povredama. Upitamo li se ponekad otkuda stiže sva ta pirotehnika? Pred Novu godinu uputimo se u prvu prodavnicu, kupimo kutiju petardi, ili pakovanja raketa. Tom prilikom, i ne pomišljamo na hiljade onih koji rade danonoćno za najmizerniju nadnicu na svijetu, da bi nam pripremili ova sredstva novogodišnje zabave.

Kratko pred Novu godinu u gradu Bulucan na Filipinima kapije otvara fabrika za proizvodnju petardi. Najveći broj od 2.000 uposlenih u toj fabrici tih dana su maloljetnici. Kao na primjer 13 godišnja Mary Jane Batao sa slike. Djeca tih dana izostaju iz škole i odlaze u fabriku. Posao je vrlo naporan i opasan. Golim rukama, onako od oka, pune eksplozivna tijela petardi barutom. Najveći broj radnika iz ove fabrike oboljeva od astme, vrtoglavice i poremećaja ravnoteže.

A plaćeni su mizerno, da mizernije ne može biti. Za 1000 napravljenih petardi dobiju vjerovali ili ne 85 centi, ili preračunato 1,7 KM. Za čitav mjesec ovako opasnog i napornog posla, djeca dobijaju mjesečnu plaću od oko 50 eura.

Ovo nije loše znati, kad pođete sa svojim maloljetnim djetetom da kupite petarde, kad upalite i kad pukne prva Novogodišnja petarda pred vašim očima.

Neko je do toga momenta debelo zaradio!

(izvor:spiegel)

Priredio: Smail Špago