FOTO: Tamo gdje nebo dodiruje krajolik
Ponekad je zima dobra, dan je kratak, a noći duge, pa se uz toplu peć može sjediti, sređivati fotografije, listati albume, sa dalekih i bliskih putovanja. Selim Špago je ljetos, u avgustu, za vrijeme one žege u Mostaru, pohodio izgubljene krajolike, mnogima nepoznate Bjelašnice, sa južne strane. Od Konjica, preko Vrdolja do Šišan Polja, preko Dugog Polja, do Lukomira. Spustio se u kanjon Rakitnice. S jedne strane kanjona na obroncima Bjelašnice, nalazi skrivena oaza Dubočani, a sa strane susjedne Visočice, selo Grušča. Nekada su, na bogate pašnjake Bjelašnice, u ljetnim mjesecima, Hercegovci dovodili stoku na ispašu. To je tada mnogima bio drugi dom, dobar dio godine provodili su u tim krajevima. Tu se rađao život, ali se odvajkada tu i završavao život.
O tome svjedoče brojni stećci iz pradavnog perioda, ali i haremi, koje mještani nazivaju Humski haremi, jer su Hercegovce, koji su dolazili u ove krajeve, nazivali Humljacima. Na Šišan Polju još se nalaze vidljivi ostaci jednog takvog harema. Nišani su povaljani od vremena, zime i vjetra.
Između Bjelašnice i Visočice stisnuo se kanjon Rakitnice, a za njega znaju samo najveći zaljubljenici prirode i planine. Za žedne duše, uz put se nalazi bezbroj hair česama, a ona u Lukomiru neodoljivo podsjeća na Stari most. Za ovaj put važi pravilo: glavu gore, da ne propustiš nešto lijepo, ali pazi dole, da se ne otisneš u dubinu kanjona.
Uživanje je proći uskim planinskim putevima, do čudesno lijepog kanjona Rakitnice, preko kaldrme novosagrađenog jednolučnog kamenog mosta. Teško je sve opisati riječima. Utisak upotpunjuju fotografije, ali ponajbolji utisak se dobija posjetom na licu mjesta.
A novo ljeto, dolazi…
Smail Špago
kompletna fotogalerija na:
divno