Najbolja malonogometna momčad bivše Jugoslavije

Najbolja malonogometna momčad bivše Jugoslavije

 

preneseno sa: Bljesak.info/SportAvaz

.
.

Mostar i mostarska kotlina su bili čudo u majstorstvu sa loptom. Prije, kada podigneš kamen, nađeš najmanje tri igrača kako valjaju loptu.

 

Mostar je jedini grad koji je dao dva prvaka SFRJ u malom nogometu Mostarske kiše i Mostar. Igralo se iz ljubavi na asfaltnom terenu, kod Gimnazije, Kantarevcu…

Mostarske kiše su nastale 1979. godine, a utemeljio ih je Mirko Kožulj – otac proslavljenog plivača Gordana Kožulja. Već na startu svog postojanja Mostarske kiše su 1979. osvojile Večernjakovu kutiju šibica gdje je sudjelovalo 256 vrsnih ekipa iz cijele zemlje.

Nakon toga su postali popularni i poznati širom tadašnje Jugoslavije. Mediji su zabilježili kako je 1979. igrajući "kutiju" tada veležov reprezentativac i zvijezda u usponu Blaž Slišković izjavio "Sve je to luk i voda, ima u Mostaru jedan Lola, taj je profesor za sve nas".

Svi su tada mislili da Baka pretjeruje, ali samo godinu dana kasnije na premijeri Kutije šibica, Danko Grgić-Lola je pokazao tko je tko u igri na male golove. Po ocjenama mnogih stručnjaka to je bio najbolji igrač malog nogometa u Jugoslaviji.

Spoznali su tada zagrebački skeptici kako je Slišković govorio istinu. Početkom 80-ih za Mostarske kiše su igrali: Ekrem Jakirović, Damir Hadžić, Danko Grgić-Lola, Zoran Buhovac, Asim Muratbegović, Zoran Savić, Stipe Mekinić, Saša Kolonja, Zijad Glavović, Dragan Kordić, Bećir Kalajdžić, Vladimir Skočajić-Taramba, Dalibor Cvitanović-Daba.

Ekipu su još na prvenstvu Jugoslavije 1983. pojačali: Mili Hadžiomerović, Jozo Zelenika i Ivo Bradvica.

Prvaci Jugoslavije su postali 1983. godine i pokazali do tada neviđenu superiornost i tehniku. U konkurenciji još 13 momčadi "Kiše" su se prošetale do trona.

Pokazale su se kao najbolja malonogometna momčad u Jugoslaviji koja je istrčala na mali teren pokorivši sve protivnike uz nevjerojatnu gol razliku 27:0!

Pobrali su tada sve što se moglo osvojiti, Buhovac proglašen za najboljeg igraća turnira, Hadžić najbolji golman, a Kordić se okitio titulom najboljeg strijelca.

Bilo je to vrijeme nogometne romantike Mostarskih kiša. Igralo se srcem nije bilo novca kao danas. To je bilo vrijeme ponosa i slave, a kako se igra u tenisicama i među malim golovima su pokazali Danko Grgić-Lola i ostalih desetak zlatnih haklera.

Svi su im se divili, a na njihovim tekmama si mogao vidjeti tunele i svakakve druge driblinge. Važno je bilo protivniku prodati trik.

Zagrebačka publika je posebno obožavala Mostarske kiše zbog atraktivne, lepršave i učinkovite igre.

 

Komentariši