Ja sam svoje popušio
Svake godine, kad se u novinama objavi godišnjica održavanja sarajevske Olimpijade 1984. godine, sjetim se i jednog svog jubileja. Tada sam bacio cigare, ili kako to kažu, popušio svoju zadnju. Ne radi se ni o kakvom pušačkom odbrojavanju dana, nego je to jednostavno asocijacija na taj jedan moj detalj od prije 29 godina. Od tada nisam ni došao u iskušenje da ponovo zapalim jednu. Nisam se rano ni propušio, negdje tek sa 19, a pušio sam nekih 14-15 godina. Od te zadnje olimpijske cigare nisam više zapalio ni jednu, niti mi je palo na pamet, bilo je pušačke želje u prvi mjesecima, i onda je potpuno nestala, valjda dok se krv isčistila. Ovih dana po internetu raja se prisjećaju nekadašnjih vrsta cigareta, koje su obilježile to predratno vrijeme. U mojih petnaestak pušačkih godina počeo sam sa Opatijom, pa sa 57, sa filter Jugoslavijom, koja je bila interesantna jer je imala bijeli filter, pa su je zvali i ženska cigara, a onda nastavio sa mostarskom tvrdom Moravom, a pušačku karijeru završio sa sarajevskom Drinom, koju smo tako zvali, iako se pravila u Fabrici duhana u Mostaru.
Što sam pušio, pušio. Ispušio sam svoje.
Smail Špago