Ratna drama u BiH: Moj neprijatelj, moj komšija
Podijeljena zemlja: Na Berlinskom forumu prikazuju se dva filma iz Bosne i Hercegovine: „Krugovi” i „Odbrana i zaštita”, dvije vrlo upečatljive drame, čija je radnja posljedica ratnih dešavanja. Mali grad Trebinje leži na najjužnijem dijelu Bosne i Hercegovine. Srbi su u ovom gradu u 1993. godini bili u većini, ali, i pored rata, još poneki Musliman je ostao u gradu. Jednog sunčanog zimskog dana, srpski vojnik Marko, koga glumi Vuk Kostić, sa fronta dolazi na kratki odmor i sa prijeteljem Nebojšom, koga glumi Nebojša Glogovac, odlazi na pijacu. Iznenada primjećuju kako četiri srpska vojnika obaraju jednog čovjeka na zemlju i udaraju ga. To je bio vlasnik kioska, Musliman Haris, koga glumi Leon Lučev. Marko prilazi vojnicima, zaustavlja ih za trenutak, a Haris to koristi i uspijeva da pobjegne. Nekoliko sekundi kasnije, Marko se našao na zemlji.
Takvih vojnika bilo je u stvarnosti.
Zvao se Srđan Aleksić, bio je 28 godina star, njegovi kolege, vojnici pretukli su ga toga dana do kome. Nekoliko dana kasnije, Srđen je umro od posljedica udaraca. Sada mu je režiser Srđan Golobović, jedan od danas naznačajnijih srpskih režisera, posvetio film pod nazivom „Krugovi“ (Circles). Radnja filma postavljena je u obrnutoj formi, polazeći od susreta saučesnika događaja, dvanesat godina kasnije, kada se svi oni ponovo konfrontiraju sa događanjima, koji su se desili toga kobnog dana.
Haris danas živi u Halleu u Njemačkoj, koji po svom izgledu liči na Novi Beograd. Kada ge je Markova nekadašnja vjerenica zamolila za pomoć, da bi se spasila i sa njenim malim sinom pobjegla od nasilnog oca i muža, Haris joj nalazi jedan mali stan. S tim još nije sve gotovo, Haris se zauzima za njenu sudbinu, iako time svoju familiju dovodi u opasnost. Haris želi da se na neki način revanšira, iako od njega to niko ni ne očekuje.
Golubović je film napravio majstorski, kao i njegov prethodni film „Klopka“, koji je prikazan u Berlinu 2007. godine. On elegantno raspliće priču između Trebinja i Beograda. Markov otac, prikazan kao jedan stari čovjek, ogorčen zbog sudbine koja ga je zadesila, ali korak po korak dokazuje čovječnost, koja je krasila njegovog sina. „Krugovi“, to je jedan vrlo upečatljiv film, u obradi tematike ratova na Balkanu, a Goloboviću je pošlo za rukom da ispriča jednu univerzalnu priču o osjećajima krivice, osjećajima osvete i pomirenja, i nastavka života, nakon jednog tragičnog događaja.
Jedna srodna tema prikazana je u filmu Bobe Jelčića „Odbrana i zaštita“ (A Stranger), a dešava se u Mostaru, gradu koji se nalazi pedesetak kilometara sjevernije od Trebinja. Hercegovački grad Mostar, rodni grad režisera, od prestanka rata je faktički podijeljen grad. U zapadnom dijelu žive pretežno Hrvti, a u istočnom, Bošnjaci (Muslimani). Poznati Stari most iznad Neretve, koga su Hrvati srušili 1993. godine, obnovljen je. Ali, ljudi ne idu na onu drugu stranu. Zbog toga, Slavko, koga glumi Bogdan Diklić, dolazi u dilemu: u muslimanskom dijelu grada umro je njegov stari prijatelj. On sa njegovom suprugom Milenom odlazi na sahranu, ali ga more brige, šta će o tome reći jedan njegov prijetelj Hrvat, ako sazna za to. „Odbrana i zaštita“ je jedan miran, bojama pokriven psihogram. Uporedno se vode životni dijalozi u tužno-apatičnom Mostaru. Samo u pojedinim scenama glavne figure izbijaju u prvi plan. Kao u sceni, kad kćerka preminulog doživljava nervni slom, pred očima dva Slavkova smrtna neprijatelja. Nakon toga, film se vraća u svoj tok.
U unutrašnjim scenama, kamera nije na stativu, kreće se prostorijom, često snima kroz okvir vrata. To stvara utisak da se čitavo vrijeme u prostoriji nalazi neka nepoznate osoba, a to opet podržava Slavkov prisutni strah, da ga neko stalno posmatra. S tom svojom paranojom, on nije usamljen, niti i u Mostaru, podijeljenom gradu na Neretvi, a niti u čitavoj, ratom razorenoj Bosni i Hercegovini.
(Tagesspiegel)
Priredio: Smail Špago