NE PRODAJEM MAGARE
Kretnje su njegove svakodnevne i jasne:
dosta mu je bremena, blata i gliba
i svjetiljka se gasi njegova uma
i jedino u tmini rikanje
na polumrtvoj nozdrvi,
ostaje
zdravo pitanje
gdje i kako dalje?
Po ulicama ko na dnu stepenika,
klizi
i ko će šepavog magarca
dok se kezi
a kraj mu se bliži
a ipak!
To je moja,
to je naša,
hoću reći i vaša
slavna narodna dika!
Prika, prika!
o, draga travo,
pokoj vječni mudrosti tvojoj i slava
ne prodajem
hercegovačko magare
ni za koje pare!
Sadana Kolakovic – Mostar
.
.
.
.
divno