.
.
na slici Mostar 1902.
.
.
.
Naš stari dome…
Naš stari dome, kako si oron`o
kapije tvoje niko ne otvara
po njima mirno crv dube i šara
grize. ko čežnja jedno srce bono.
Evo mi sobe ! O duvaru jošte
ikona visi, prašnjava i sama,
i u me gleda i šapuće iz rama
o dobu sreće, djetinjstva, milošte.
Ovdje sam prve stihove napis´o
ovdje je s dušom poletila mis´o
visoko, tamo gdje se istok zari….
Ovdje mi negda bješe raj…A sada ?
Na moje srce grobna zemlja pada,
i ja se rušim k´o ti , dome stari…..
Aleksa Šantić…rodjeni mostarac