Španjolski trg u centru Mostara, od kako je uređen, postaje sastajalište Mostaraca, kad treba obilježiti neki datum ili kad treba napraviti neku manifestaciju. Prije par dana mladost je na nekadašnjem Korzu, kod gimnazije, održala plesni spektakl «One billion rising». Sastala se omadina iz čitavog grada, plesali su i zabavljali se, svi na jednom mjestu. Sva sredstva informisanja bila su puna fotografija, TV kuće su izvještavale o ovom događaju. Nek se barem nešto u Mostaru pokreće sa mrtve tačke. Omladina se mora sastajati, provoditi svoje.
I dobro je da se sastaju na ovom mjestu, koje danas inače predstavlja mjesto imaginarnog razdvajanja grada.
A onda mi jednostavno pade na um misao: Pa bože moj, mi smo se nekada na ovom istom mjestu sastajali svaki dan, svaku večer. Bez ikakva poziva, bez ikakva povoda. Ovdje je krcalo ovako tokom čitave godine, od 1. januara do 31. decembra, sijevalo, lijevalo. Gimnazija, Dom omladine, Kantarevac, park, preko puta HIT, Od Titova mosta do Rondoa. Mladost je svoju mladost provodila ovdje i bez poziva i bez manifestacije, sami su sebi stvarali ugođaje i prilike.
I onda nam odjednom to oduzeše.
