(Uz skandal sa mljevenim konjskim mesom, objavljeno u bildu)
.
.
Duboko izvinjenje konjima
.
.
Dragi moji konji!
Uopšteno je mišljenje da čovjek ne jede konjsko meso. To je isto kao da jede najboljeg prijatelja. Šta mislite, da li je John Wayne ikad u životu probao konjetinu?
U dugoj istoriji čovječanstva konj i čovjek su uvjek bili jedno. To je tako, kako je svijeta, od vremena vitezova, sultana, vezira, pa sve do kauboja. U galopu, konj pravi korake duge četiri metra. Koliko li je samo ljudskih života spašeno zbog takve brzine konja. Uz sve to dolazi ljepota konja. Njegova glava, njegova leđa. A konji su najljepši i najelegantniji kad skaču preko prepona. A tek dresura i ples! Na Mozartovu muziku.
Kako samo elegantno stupaju u taktu Mozarta, ili nekog vojnog marša. Ima li išta ljepše od konja dok plešu? Ko bi još mogao dobrovoljno jesti meso od konja. Niti u ukusnoj salami, niti kao sočnu šniclu.
Sada se nalazimo u sred jednog skandala, jer nam je na pakovanju duboko zamrznutih proizvoda napisana pogrešna deklaracija. Umjesto konjskog mljevenog mesa, napisano je goveđe mljeveno meso? Ti konji, sada upakovani u kutiju duboko zamrznutih lazanja, nekad su bili divna stvorenja.
Kod goveđeg, junećeg bravljeg, jagnjećeg mesa, pa i svinjetine, ko je jede, nema emocija. Ali kod konjskog, svakako.
Ljudi vole konje, i ne jedu konje.
S poštovanjem!
(bild.de)
Moj smaile, ako ja nisam pogriješio, do nedavno je najbolje vezivo za kobasice bila konjetina. I iz bivše SFRJ su se konji masovno izvozili za klaonice u Italiji. I danas bi bilo tako, ali nemoćemo proći Hrvatsku granicu
Zlaja, poznato mi je to…ali ako je konjetina, nek je konjetina, a ne da nam podvaljuju “muda pod bubrege”…deklarišu proizvode da su sa mljevenim goveđim, a un untra konjetina…uvreda za konje, a nas prave konjima…ovdje gdje živim ima restorana u kojima se služi izvrsna šnicla od konjetine…ja je ne bih nikad naručio ni pojeo…nek jede ko voli…ali ovaj skandal je nešto drugo…