(objavljeno na StarMo.ba)
Mostarac, Sergej Šotrić je gradska faca, koju niste mogli izbjeći, čak i da ste to željeli. Ovaj Mostarac od glave do pete, bio je uspješan u svemu čime se bavio, a bilo zaista puno toga.
Od istaknutog člana ansambla "Mostarske kiše", pa do muzičara, koji je u bivšoj Jugoslaviji snimio čak dva albuma i to sa nekim od napoznatijih producenata u to vrijeme. Sergej se osim toga bavio i organizacijom koncerata, pa tako pamtimo brojna jaka imena bivše estrade, koje su on i njegov prijatelj i partner, Asim Manjgo doveli u grad na Neretvi.
Povoda za razgovor sa Sergejom Šorićem bilo je puno, jer on nije zaboravio ko je i odkuda je došao, kada se devedesetih godina skrasio u Njemačkoj.
StarMo : Prije svega, otkuda Sergej Šotrić u Njemačkoj? Kako si tamo stigao i čime se baviš?
Šotrić : 7. aprila 1992 kažem mojoj supruzi Sanji: “Pakujmo kofere!” Šaha, moja rahm. Punica, nas odveze u Jablanicu kod Sanjine tetke Ramize i tetka Salke Gusića, divni ljudi. Nude da ostanemo, ali kad na TV vidjeh šta se dešava, želio sam što dalje. Salko predloži Njemačku kod brata Šabana i snahe Šeherzade, al’ odlučimo za Beograd s nadom da će se situacija smiriti, pa ćemo nazad. Kad je vojna policija u Beogradu počela legitimisati i kupiti muškarce iz BiH a meni se nije išlo u sulud rat, u atobus pa u Austriju, gdje nas sačekaju Šaban i spuruga. On potpiše garanciju i 29. juna dovezu nas u Dortmund, pod svoj krov. Prijavili smo se kao izbjeglice, ali smo odbili socijalnu pomoć i smještaj. Ubrzo smo počeli raditi (plate mizerne), unajmili prvi stančić (28 m2 u suterenu), počeli štedjeti, učiti jezik, polagati ispite na fakultetu, napredovati u poslu…
Pošto sam za sebe i Sanju vidio veliku šansu u osnivanju privatne firme, prekinem studij i osnujemo 1997 godine u Dortmunu od sopstvene uštedjevine firmu „MO STAR Promotion GmbH“.
U Njemačkoj ubrzo dobijam neograničenu dozvolu boravka i rada iz razloga neprocjenjivog doprinosa Njemackoj kulturi i samim tim zbog velike važnosti moga rada i moje ličnosti za Njemačku državu. 2008 godine preseljavamo sjedište firme u grad Köln (najveći medijski centar u Njemackoj).
Evo već 15 godina se u Njemackoj bavim onim sto sam započeo u Mostaru naime: koncipiranju, planiranju i realizaciji javnih manifestacija svih vrsta (koncerata, partija, pozorišnih predstava, sajmova itd.). Ja sam vlasnik i direktor firme koja u svome nazivu nosi ime MO STAR (music otganization star) i to ime prenosi u svakodnevnoj komunikaciji širom Njemačke, Evrope i svijeta i onima (koji za grad nisu čuli) objašnjava da se nazivu firme „krije“ i ime grada na riječi Neretvi. Naša Firma je uzimajući u obzir porijeklo vlasnika (sa područja bivše Jugoslavije – Bosna i Hercegovina) po broju realiziranih javnih manifestacija u godini u Njemačkoj broj 1 (a možda i u Evropi – nisam provjeravao). Do sada uspješno konkurišemo sa Nijemcima na ovome tržištu, koje je u našem segmentu najveće u Evropi.
StarMo : Prošlo ljeto si u Mostaru organizirao ponovno okupljanje Mostarskih kiša. Kakva iskustva nosiš sa tog susreta?
Šotrić : Predivno životno iskustvo, prepuno emocija i saznanja, da su stara prijateljstva iz djetinjstva nenadomjestiva, bez obzira gdje živimo i čime se bavimo. Ideja mi se javila spontano i vrlo kratkoročno (nekoliko sedmica prije termina održavanja) DANA KIŠA, čisto iz potrebe da odredimo jedan datum za druženje starih i novih prijatelja Mostarskih Kiša (1973-1992), njegujući osjećaj ljubavi, tolerancije i starog dobrog mostarskog običaja – DRUŽENJA mostarske raje bez obzira na vjeru i naciju.
U hotelu Bristol se 27.07.12 i pored kratkoroČnosti terminiranja okupilo viŠe od 130 uČesnika iz Mostara, iz svih krajeva bivše Jugoslavije i Evrope. Kada smo pjevali „Mostarsku Majku“ zastali su i pjevali slučajni prolaznici na Titovom mostu. Nezaboravno!
StarMo : Pratiš li situaciju u Mostaru. Kako ti se čini sadašnje stanje u gradu?
Šotrić : Pratim redovno situaciju u Mostaru i ne samo u Mostaru, već i dešavanja u Sarajevu, Beogradu, Zagrebu, Skoplju i mnogim drugim gradovima, koje jos uvijek smatram svojima. Naravno da se ipak najviše interesujem za zbivanja u Mostaru.
Prije svega želim da kažem, da se današnji Mostar ni u kojem pogledu ne može uporediti sa gradom moje mladosti. Ali i pored toga ja VOLIM i ovaj moj današnji Mostar. Moj grad je bolesnik, koga su čak i na bolesničkoj postelji bez milosti pokrali beskrupulozni kriminalci. Moj grad je napaćen i krvari, jer ga svakodnevno pokušavaju podijeliti na dva dijela, rezući mu pritom životne arterije.
Moj grad je i nakon 20 godina razrušen, u mome gradu se svakodnevno gaze antifašistički spomenici slobodne Evrope. I mogao bih i da nabrajam i da ponavljam sve ono što svakodnevno mozemo pročitati u svjetskoj i domaćojj štampi. Sve to je današnja stvarnost Mostara. Ali i današnji Mostar je moja ljubav! I današnji Mostar je grad mojih starih i novih prijatelja i njihove djece. I u današnjem Mostaru mirišu lipe i teče rijeka najljepše boje sunca.
I u današnjem Mostaru se radjaju djeca i plamte prve ljubavi. I u današnjem Mostaru mogu da čujem najbolje viceve na svijetu i da zaplačem od smijeha. I u današnjem Mostaru me opija svjetlost, prijaju mi vina i žilavka i blatina. I u današnjem Mostaru se osjećam kao kod kuće. I u današnjem Mostaru se osjećam kao svoj na svome. Sadašnje stanje grada i njegovih stanovnika je očajno, ali i pored toga i današnjem Mostaru je moja ljubav osigurana? Nemamo drugog izbora -trebamo mukotrpno raditi na liječenju i ozdravljenju ovog južnog ljepotana, kako bi zasjao opet u svoj svojoj ljepoti.
StarMo : Da li je moguće da Mostar barem u jednom dijelu postane ono što je nekada bio?
Šotrić : Naravno da je moguće! Nije jednostavno ostvarljivo i nije preko noći ostvarljivo, ali je sigurno moguće! U tom pogledu sam već odavno poprimio njemački mentalitet. Zamislimo, da je potpuno razrušena Njemačka nakon II svjetskog rata, sumnjala da će jednog dana ponovo izaći na put prosperiteta? I pored potpunog debakla, pored neizbrisive sramote, koju su njemački fašisti / nacionalisti nanijeli čovječanstvu i civilijskim vrijednostima. Pored svih otežavajućih okolnosti, odlučujuća je vjera u vlastite potencijale i vjera u sposobnosti najboljih sinova i kćeri u aktuelnom istorijskom razdoblju. A Mostar ima i danas sposobne sinove i kćeri. Oni nažalost još nisu izašli na mostarsku političku i javnu pozornicu, na kojoj već 20 godina vladaju diletantski provincijalni glumci „nacionalnih interesa". Ovdje moj pogled u budućnost Mostara na trenutak poprima obrise sumnje, ako se ne uradi neophodna domaća zadaća.
Nekoliko odlučujucih „AKO“- preduslova bih naveo kao neminovnu „domaću zadaću“ za sve prijatelje Mostara:
Mostar ce biti ono sto je nekada bio – Mostar ce biti Evropski grad:
a) AKO se prije svega otarasi nacionalno-kriminalnih struktura vlasti
b) AKO se bezkompromisno koncentrira na borbu za pravnu državu i evropske integracione procese
c) AKO odbaci podjele na svim nivoima i nauči da iz različitosti crpi svoju snagu i svoju autentičnost.
AKO mi Mostarci uradimo ovu domaću zadaću, za ostatak gradiva će nam biti od velike pomoći: naša urodjena snalažljivost, prirodni resursi podneblja i kulturna baština naših predaka. Potrebno je nakon 68 godina napomenuti, da je antifašizam osnovni temelj, na kojem je izgradjena EU i slobodni svijet. Fašizam u Mostaru još uvijek nije pobjedjen. A borba protiv svih oblika fašizma je i dalje osnavna gradjanska obaveza svih Evropljana. Mostarci su već odavno Evropljani, a Mostar će biti evropski grad.
StarMo : Imaš li poslovnih planova kada su Mostar i BiH u pitanju?
Šotrić : Poslovno sam aktivan (na području porodične imovine – djedovine) čitavo vrijeme u Mostaru od završetka rata do danas. Redovno plaćam porez i doprinose u Mostaru. Žao mi je da su se mnogi Mostarci (uglavnom prodajom nekretnina i imovine) potpuno povukli iz Mostara. To za mene ni u najmračnijim 90-tim godinama nije bila prihvatljiva opcija. Prošle godine sam u Mostaru registrovao preduzeće MO Promotion d.o.o. Priznajem, jos se nisam odlučio za aktivnije poslovanje u Mostaru i u BiH iz razloga lošeg funkcionisanja pravne države i mentaliteta korupcije, koji je još uvijek prisutan na svim nivoima poslovanja u Mostaru i u BiH. Ipak, drago mi je, da sam zadnjih godina redovno investirao u Mostaru i izvršavao svoje osnovne gradjanske obaveze i dužnosti. Time sam mogao dati i moj skromni doprinos gradskom budžetu.
Red, rad i disciplina su za mene preduslovi za razvoj postenog / profesionalnog posla. Ideja za realizaciju različitih projekata imam na pretek.
StarMo : Koliko može i kako brojna mostarska dijaspora pomoći svom gradu?
Šotrić : Ja sam deklarisani protivnik podjele Mostaraca na one “vani”, one koji su “ostali” i na “došle”. Kategorija Mostarac je za mene životno ubjedjenje, životni osjećaj, koji se nosi u sebi, koji se živi i njeguje. A svi mi dolazimo i odlazimo i niko od nas ne zna šta nam donosi sutrašnji dan.
Zato, odbacimo podjele na svim nivoima i naučimo iz različitosti crpiti snagu i autentičnost.
Ako to uspijemo, sigurno je da dijaspoara (iako to vec godinama čini) može jos puno efektivnije pomoći i učestvovati u razvoju Mostara. Ako to uspijemo, sigurno je da Mostarci u Mostaru (iako to vec godinama cine) mogu jos puno efektivnije pomoci dijaspori – Mostarcima, koji su već dvadeset godina stanovnici gradova širom naše plave planete. Jer ne samo Mostar treba pomoć. Mnogi Mostarci u dijaspori su nezaposleni i jedva spajaju kraj s krajem. Stereotipna ilizuja o Zapadu, kao mjestu prosperiteta za svakog čovjeka je bajka za malu djecu. Mnogi Mostarci žele da se vrate u Mostar. Mi možemo i moramo pomagati jedni drugima. Samo ako se vratimo kulturi uzajamnog poštovanja i solidarnosti, svako od nas će prije ili kasnije osjetiti obavezu i dužnost da aktivno učestvuje u kreiranju budućnosti Mostara. Mogućnosti i šanse su nam dohvat ruke!
(StarMo)
