Sramota me je Vukovara, sramota me je Srebrenice!
Sramota me je Vukovara, sramota me je Srebrenice!
Sramota me je, moja školska drugarice!
Draga moja školska drugarice,
šaljem ti ovo pismo u lijepi Zagreb grad,
gdje te iz našeg Mostara odvede život i rad,
šaljem ti ovo pismo iz Njemačke u ove kasne noćne sate,
a misli ove u stopu me prate…
Draga moja, treba se sjetiti Vukovara, treba oteti od zaborava
sve nevine i nedužne, jer tek zaborav je smrt konačna!
Sjećanjem našim, nebeska postelja im neće biti mračna…
A da su se oni nešto pitali,
radije bi oni sa nama u ovom životu ostali,
radije bi oni još kroz život hodili,
radije bi oni sa nama do zore zorili…
Iako ja nisam zgazio niti mrava, iako ja nisam sudac prava,
a uz činjenicu da pukom slučajnošću,
mojom roditeljskoj pripadnošću,
u mome rodnom listu mostarskom,
stoji da „pripadam“ naroda srpskom,
osjećam se moralno odgovoran da kažem njima,
koji ovaj svijet nedužni napustiše,
i u Vukovaru i u Srebrenici i gdje god se zadesiše
svima njima i njihovim najmilijima
DRAGI MOJI IZVINITE – NEMOĆ MOJU MI OPROSTITE!
Iako ja i tih godina sigurno ništa nisam mogao promijeniti,
ne želim zbog toga zanijemiti,
ne želim se iskupiti svojom nemoći…
Ne želim se pozivati na moju tadašsnju mladost,
i na cinjenicu da sam ja, kao i mnogi, morao glavu spasavati…
Ne želim se pravdati…
Želim, hoću i moram reći
SRAMOTA ME JE!
Sramota me je četnika i krvoloka.
Sramota me je topova i naroda goloruka.
Sramota me je „generala“ Mladića
Sramota me je, ubijeni su i starci i nedužna djeca…
Sramota je moja svakim danom sve veća…
I nije me briga, da li će i druge „strane“,
da se izgovorima samo brane…
ili će neko i od njih smoći snage da prizna,
da je i kod njih rađena kataklizma
Bilo bi mi drago i to čuti, ali nije to moj uloga,
ja se najviše stidim „svojih“ krvnika, kunem ih kod „svoga” Boga
ja želim i moram da „moje” izrode tužim
prije no´ što i ja do onoga svijeta produžim…
Draga moja školska drugarice,
šaljem ti ovo pismo u lijepi Zagreb grad,
gdje te iz našeg Mostara odvede život i rad,
šaljem ti ovo pismo iz Njemačke u ove kasne noćne sate,
a misli ove u stopu me prate…
Sergio Šotrić
Pismo mojoj školskoj drugarici (nakon njene posjete Vukovaru) 19.11.2011
