Sabina je inače jedna od sedam Mostarki koja se kao šesnaestogodišnja djevojčica odlučila na potez koji je u to vrijeme bio rezerviran uglavnom za muškarce, iako se i danas rijetko koja djevojka ili žena odluči na nešto slično. Iako je bila jako dobra skakačica, i po nekoliko puta dnevno skakala s pećine u Donjoj Mahali, koja se iznad Neretve izdiže 10 do 12 metara, skok sa Starog mosta dogodio se prilično spontano.
– Bila sam učenica drugog razreda Srednje tehničke škole, a u to doba u Mostaru je bio običaj da se puštamo niz Neretvu. Nas 15-ak je otišlo gledati skokove. Ljudi su skakali onako, nisu to bili skokovi kao sada, da se broje. Tada me je netko upitao bi li i ja smjela skočiti, a ja sam kazala kako bih i kako ću skočiti ako skoči i Hamica, koji je bio mlađi od mene godinu ili dvije. Hamica je skočio i ja sam u tom trenutku krenula na most, govori nam Vasić, dodajući kako je u to vrijeme bilo sramota da žena skoči, pa je zato odmah nakon izlaska iz vode otrčala u očevu radnju kako bi on prvo od nje čuo da je skočila. Sabina se prisjeća da je tek na trenutak zastala kako bi uživala u pljesku okupljenog mnoštva koje joj je pljeskao i učinilo da se osjeti jako važna.
– Majka me ranije upozoravala da ne skačem jer nisam muškarac, a otac bi mi govorio: “Ako smiješ, skoči sa Starog mosta”, međutim, on nije ni sanjao da ću zaista skočiti. I čim sam skočila, otrčala sam mu reći, a on mi je odgovorio: “Dobro, sad si skočila i nemoj više nikada.” Obećala sam da neću. A i malo sam se prepala jer sam pred sami upad u Neretvu malo izgubila ravnotežu, ispričala nam je Sabina.
U mirovini
Ni godinama nakon toga, žena koja je skočila sa Starog mosta kaže kako ne zna je li to bila hrabrost ili ludost jedne šesnaestogodišnjakinje, iako naglašava da je cijeli život bila hrabra osoba. No, nakon što je ona skočila, kaže, postalo je popularno i moderno da žene skaču pa je dvadesetak dana nakon njezinog prvog skoka, kada se s društvom ponovno spuštala niz Neretvu, vidjela drugu ženu kako stoji na Starom mostu i priprema se za skok. Sabina ističe kako je odmah znala da ta žena neće skočiti jer je vidjela da se premišlja. S društvom je zato krenula dalje, a u jednom trenutku je vidjela tada 25-godišnjeg brata kako joj se približava.
– Odmah mi je bilo jasno da je netko od tih ljudi, koji je gledao kako se ta neka žena sprema skočiti, svratio kod moga oca i kazao kako sam to ja i kako sam pola Mostara okupila oko sebe. Odmah sam otišla kući i skrila se ispod kreveta. Majka me pitala jesam li ponovno skakala sa Starog mosta, kazala sam kako nisam. Čula sam kasnije kako govori ocu da nisam skakala jer sam kazala da neću više, kroz smijeh se prisjetila Vasić. A kako je jedna od sedam Mostarki uistinu bila hrabra svjedoči i činjenica da je uz stalan posao i majčinstvo 1980. uspjela diplomirati ekonomiju, te je dugi niz godina radila u Uredu za statistiku. Vasić se posljednje četiri godine nalazi u mirovini, a vrijeme troši na putovanja po SAD-u, Njemačkoj i još drugdje po svijetu.
Piše: Martina Ćurić
