Svojom mladošću, ljepotom i oštroumnošću, ona zasjenjuje starije predstavnice ljepšeg pola na dvoru, a u isto vrijeme mami uzdahe i poglede momačkog sastava, na dvoru i oko dvora.

Njena dječija ljubav bio je Balibeg, koji poslom odlazi sa dvora. Ona mu je „obećala” da će ga čekati. Ali, daleko od očiju daleko i od srca, u njen život lagano se uvlači nova ljubav, naše gore list, pjesnik, umjetnik i vojnik Jahja Pljevljak. On će najljepše svoje stihove ispjevati lijepoj Sultani.

U narednim epizodama, u seriju će se vratiti Balibeg. Biće interesantno gledati razvoj te ljubavne drame. Za Mihrimah, lijepu sultanovu kćerku, interesovao se i čuveni Mimar Sinan, koji je u nju ostao zaljubljen čitav svoj život i njoj u čast napravio najljepše građevine onog vremena, kako u Istanbulu, tako i širom carstva. Ali, život nameće druga rješenja. Sultan Sulejman, a pogotovo sultanija Hurem, ruku svoje kćerke daju Rustem paši, njima vjernom i odanom čovjeku, koji kasnije dospijeva i na mesto Velikog vezira. Rustem paša je naše gore list.

O sultaniji Mihrimah u istorijskim knjigama ostalo je zapisano: Mihrimah, kćerku Sulejmana Veličanstvenog, željeli su oženiti dvojica muškaraca, već kad joj je bilo sedam godina. Mihrimah, odnosno Mihrü Mah, na perzijskom znači „sunce i mjesec”. Jedan od te dvojice je bio je Rustem-paša, guverner pokrajine Diyarbakiru, a drugi, čuveni i nama poznati Mimar Sinan. Sultan svoju kćerku daje Rustem-paši.

Mimar Sinan se oženio tek u svojim pedesetim godinama, ali je čitav život bio ludo zaljubljen u Mihrimah. Ta ljubav se nije ostvarila, ali se reflektovala u njegovoj umjetnosti. Na Üsküdaru, uz dozvolu dvora, 1540. godine postavlja temelje za izgradnju Mihrimah Sultan džamije, koju završava 1548. godine. Dok se gradila džamija, njeni vanjski obrisi su podsjećali na mjesto koje je „pomela“ ženska suknja“. Nakon toga, po prvi put bez dozvole Sultana, na Edirnekapiju, izolovanom mjestu koje gotovo niko nije posjećivao, ali jednom od najviših brda u Istanbulu, započinje svoje drugo djelo za Mihrimah Sultanu. Minaret joj je bio visok trideset i osam metara, kupola sa 161 prozorom, kroz koje se u svjelosti kupala unutrašnjost džamije. Unutrašnji ukrasi, te obrada rubova minareta, podsjećaju na kosu i otiske stopala Mihrimah Sultane. Bilo je to njegovo drugo djelo, posvećeno velikoj ljubavi.

Ko želi otići u Istanbul, i proći tragom ličnosti iz serije Sulejman, treba otići u džamiju u Üsküdar i u onu drugu u Edirnekapiju, i odabrati mjesto sa kojeg se istovremeno može vidjeti i jedna i druga džamija. U razgledanje je najljepše otići, kako to kažu, 21. marta, na ravnodnevnicu, kad su dužina dana i noći jednaki. A taj dan važan je još po nečemu, to je dan rođenja Mihrimah Sultane. Gledajući ispred jedne, na drugu džamiju toga dana predveče, može se vidjeti slijedeće:

U jednom trenutku kada iza munare džamije u Edirnekapiju, ogromno jarko crveno sunce zalazi, iza munare džamije na Üsküdaru pojavljuje se mjesec! Mihrü Mah predstavlja i Sunce i Mjesec.

Ovo kazivanje nije ni praznovjere ni predrasuda, to je znak jedne velike ljubavi.  I dokaz velike umjetnosti graditelja Mimara Sinana.

Smail Špago