Lični pogled

 

 

Mostar ne izlazi iz krize već više od dvadeset godina, a zadnjih devet kuburi pod trenutnim sastavom gradske vlasti, čijeg vladanja jedan dan je dan previše.

Dok se zadnjih mjeseci, pa i godina, u medijima vrti priča o izmjenama gradskog statuta i zadovoljavanju želja ove, one, petnaeste ili dvadeset i druge strane, rijetko se čuje jedino ispravno pitanje u ovom trenutku: sve i ako se uspije dogovoriti promjena statuta – ako na vlasti ostanu isti kadrovi, šta će se stvarno promijeniti?

Stvarni mostarski problem nije problem statuta – problem je u kadrovima koji vladaju ovim gradom.

Naprimjer, ako nakon sljedećih izbora opet bude važno da li je gradonačelnik Hrvat ili Bošnjak, a ne kakav je njegov ugled među vlastitim građanima – čemu te iste izmjene statuta? Uostalom, zašto bi gradonačelnik morao biti Hrvat ili Bošnjak? Ili, zašto bi morao biti stranačka ličnost? Većina poslijeratnih gradonačelnika Mostara, uključujući trenutnog, teško da svojim radom spadaju u prave mostarske gradonačelnike. Ne spadaju ni u bošnjačke ili hrvatske gradonačelnike Mostara – spadaju u stranačke ljude, koji su prije svega odgovarali svojim centralama i središnjicama (da, sinonim je u pitanju), i njihovim uskim interesima.

Naravno, poslije eventualnih izmjena statuta, upitno je kakav će stvarni značaj imati pozicija gradonačelnika – da li će se raditi o protokolarnoj funkciji, ili o faktoru sa stvarnom težinom u funkcioniranju grada? U svakom slučaju, mostarski politički akteri ne bi trebali više razmjenjivati argumente o tome zašto bi baš „njihov“ kandidat trebao biti gradonačelnik, te dozvoliti da gradonačelnik bude neko izvan njihovog interesnog kruga i sa ugledom među svim građanima Mostara.

Donekle slična priča se može primijeniti i na vodeće ljude u raznim gradskim odjelima i službama, gdje je stranačka pripadnost osnovni uslov za njihovo obavljanje. Nažalost, posljedice takvog pristupa su se oslikale u svim sferama mostarske svakodnevnice – od urbanističke slike, preko problema sa infrastrukturom, do sigurnosti stanovnika ovog grada. Nažalost, Mostar kroz sve ove godine u osnovi nije postao pretjerano bolji grad za život.

Ne vrijedi gajiti pretjeranu nadu da će situacija postati bolja u bliskoj budućnosti. Iako to izgleda poprilično nevjerovatno, Mostar u ovom trenutku ipak ima rijetku šansu za ozbiljnu promjenu – koju glavni gradski politički akteri vjerovatno neće iskoristiti, iz jednostavnog razloga: njima, i samo njima, promjena ne odgovara.