Nedavno je na koncertu u Frankfurtu kao novi pjevač "Mostar Sevdah Reuniona" predstavljen Arif Alajbegović, a Ilijaz se oprostio od publike i kolega. No, on ipak poručuje da na bini još nije rekao posljednju riječ. Jer, više od šest decenija on je živio muziku i živjet će je do posljednjeg daha.
Pregled u Njemačkoj
Na zvaničnoj stranici "Mostar Sevdah Reuniona", između ostalog, o Ilijazu piše: Iako je izučio bravarski zanat, nikada u ruke nije uzeo niti turpiju niti čekić. Strast prema pjevanju je prevagnula pa se kao devetnaestogodišnjak uputio u Beograd da polaže stručni ispit. U to doba pjevanjem se nije mogao baviti svako i postojala je rigorozna komisija koja je izdavala dozvolu za rad kao muzičar/zabavljač. On je bez muke uspio dobiti dozvolu.
Ovaj rođeni Mostarac u Beogradu je živio i pjevao punih 38 godina. U voljeni grad vratio se 1991., a dvije godine kasnije s Dragim Šestićem izdaje muzički materijal "Biseri sevdaha", što je označeno kao nesvjesni začetak ideje "Mostar Sevdah Reuniona".
Ilijaz se sa suprugom posljednjih sedmica nalazi na liječenju u Fojnici u "Aquareumalu". Kaže da tu ima svu potrebnu pažnju i njegu, i vjeruje da će za njega doći bolji dani.
U veoma otvorenom intervjuu za "Dnevni avaz" Delić je govorio o svojoj teškoj bolesti, rodnom gradu, prijateljima i, naravno, muzici.
– Nisam se ja konačno oprostio od publike. Ja još, hvala Bogu, mogu pjevati. Iako nije baš sjajno sa mnom, ali ja se ne opraštam od publike sve do posljednjeg daha. To da znate. Do posljednjeg daha – kaže Delić.
Je li Vam tempo s "Mostar Sevdah Reunionom" bio intenzivan pa ste možda zbog toga napravili predah?
– Kod mene je bolest u pitanju. Traje dok traješ i…
Ipak, na nogama ste. Putovali ste u Frankfurt.
– Išao sam i malo da se pregledam u Njemačkoj. I to sam, hvala Bogu, završio. Samo trebam poslati nalaze odavde da ih ljekari tamo vide.
Šta kažu ljekari u Njemačkoj?
– Objasnio sam im sve šta je i kako je. Moj kolega Sejo Avdić poslat će im moje nalaze pa će mi vjerovatno prepisati lijekove. Uostalom, ja ću te lijekove dobiti iz Njemačke.
Moja krv
Kako se, inače, osjećate?
– Znate, to je potmula bolest. Danas ste dobro, sutra ste loše… Samo, ja se ne dam. Ja se borim i borit ću se, ako Bog da, i dalje.
Vi ste se cijelog života borili.
– Da vam kažem, 60 godina se tako borim. Ako Bog da, pa još koliko mogu. Ilijaz će uvijek nastupiti s "Mostar Sevdah Reunionom". Ja sam jedan od osnivača.
Sada je došao drugi pjevač Arif Alajbegović.
– On je vrlo fin čovjek. Ništa ja nisam imao protiv toga što je došao, neka pjeva.
Kada ste se razboljeli?
– To je od ove godine počelo. Ja sam od marta 18 kilograma izgubio. I tako, borim se koliko mogu.
Na fotografijama iz Frankfurta vidim da ste nasmijani, družite se s publikom.
Kažete: "Šteta što nije u mojoj zemlji", ali ipak su u dvorani u Frankfurtu bili ljudi iz Bosne i Hercegovine.
– Sve ja to znam. Vjerovatno ima tu i malo nostalgije. Ipak sam ja njihov čovjek, a oni su moji. Ja se tih ljudi ne odričem nikada, to da znate. To je moja krv.
Kako provodite dane?
Nedostaje li Vam Mostar?
– Poslije 38 godina života u Beogradu, ja sam 1991. došao u svoj Mostar da umrem tu. Tu su ukopani moji djedovi pa ću i ja. Ja sam 60 godina bio neplaćeni ambasador svoga grada. Nažalost, to moji Mostarci ne vide. Ili vide, a ne čuju. U Mostaru nikada Mostarac nije propjevao. Iako sam nosilac „Zlatne plakete Grada Mostara“ kao zaslužni građanin, ja od toga ništa nisam dobio niti tražim. Ja se borim do posljednjeg daha, dokle mogu da izdržim.
Posjećuju li Vas u Fojnici kolege, prijatelji?
– Kako da ne. Pa, moje kolege iz "Mostar Sevdah Reuniona" svakodnevno se javljaju, dolaze tu sa suprugama i tako. Oni mene nisu zaboravili. To su divni ljudi koji se slažu, svi za jednog, jedan za sve. Hvala Bogu da je to tako. Sve sam ingerencije predao Seji Avdiću. Ali ja sam, uglavnom, još frontmen.
Ja sam ovdje više od mjesec, a jedini Mostarac koji je došao da me obiđe je poznati likovni umjetnik Sead Vladović Guče. On je došao sa suprugom. Na svu žalost, tako je to. Sa Seadom me veže veliko prijateljstvo. Znam kad se rodio. I familija moja s njegovom je bila u dobrim odnosima.
Vi ste i ranije govorili da Mostar prema Vama nije bio fer. Živjeli ste sa suprugom u lošim uvjetima.
– Užas. Zbog toga su me ljudi sklonili ovdje, da ne živim u tom jadu i belaju. To je studen, to je užas jedan bio u tom stanu. Ali, eto morao sam. Tu sam 15 godina stanovao. I taj stan je pomalo djelovao na mene i moju bolest…
U Beogradu ste živjeli skoro četiri decenije, vjerovatno ste mogli ostati tamo.
– Ama, kako nisam. Mogao sam otići u i drugi svijet. Ali nisam. Ne dam svoj Mostar i svoje ljude i svoju Bosnu i Hercegovinu, ne dam za sva blaga ovoga svijeta.
Mnogo toga ste preturili preko leđa.
– Bio sam toliko jak. Bog mi je dao snagu da podijelim tu sudbinu sa svojim gradom i sa svojim ljudima. Ponosan sam na to.
Snaga i volja
Koliko Vam u ovim teškim trenucima vjera u Boga daje snagu da istrajete?
– Čovjek koji ni u šta ne vjeruje… Ne znam kakvim bih ga smatrao. Postoji neka sila jača od nas, a mi tu silu nazivamo Bog, Allah, dž.š.. Ja nisam veliki vjernik, ali vjerujem da ima nešto jače od nas. Ja vjerujem da će Bog dati da ću ja uskoro biti dobro. I moja snaga i moja volja.
Želimo Vam sve najbolje i da se izborite s bolešću.
– Hvala vam. Ovdje ću, ako Bog da da budem zdrav i živ, 13. juna proslaviti rođendan s prijateljima. Ako možete, pozivam vas da dođete, ovdje sam u apartmanu u "Aquareumalu".
Tragedija moje porodice
– Izgubio sam majku, brata, bratovo dijete od 20 godina. Imam i brata koji je kao pripadnik Armije Republike Bosne i Hercegovine teško ranjen, i koji je sada sto posto invalid. To je tragedija moje porodice koju sam doživio uz jedno 300 nastupa za narod, za ranjenike, za vojsku, za policiju…
Ja sam bio u svom gradu kada je bilo najpotrebnije. Nije bitno biti kada je lijepo, budi onda kad je teško. Ja sam sa svojim narodom doživio sudbinu i ponosan sam na to.
Muziku i pjesmu volim više od svog života
– Ne postavljate to pitanje uopće. Ja sam čovjek koji živi od muzike 60 godina. Muziku i pjesmu više volim od svoga života. A da nisam bilo kvalitet, ne bih izdržao na sceni tolike godine.
Stihovi Osmana Đikića
– Ne pjevam ja samo sevdah, ja sam univerzalan pjevač. Pjevam i italijanske kancone, ruske i mađarske romanse, zabavnu muziku, starogradske… Ja nisam pjevač od jučer. S ponosom kažem – 60 godina.
Među najdražim kompozicijama su mi "Ašik osta’ na te oči" i "Đaurko mila, tuga me mori". To su pjesme Osmana Đikića, koje su snimljene na mom prvom albumu i taj prvi album ostaje.
Kao Frenk Sinatra
Kada je u maju 2002. godine, ostalo je zapisano na stranici grupe, Ilijaz Delić s "Mostar Sevdah Reunionom" nastupio u dvorani "Queen Elizabeth Hall" u Londonu, kritičari su vrlo pozitivno ocijenili njihov koncert, a list "Evening Standard" posvetio im je cijelu stranicu. Mark Espiner je u publikaciji "This is London" zapisao:
"Pjevač Ilijaz Delić je bio apsolutna zvijezda koncerta. U krem odijelu, srebrene kose te noći je bio Frenk Sinatra, čiji nas je glas pun emocija odveo daleko, na Balkan. Njihova muzika je miljama daleko od salse, ali ne morate razmišljati o Kubi i Buena Vista Social Clubu dok su oni tu".
Poslije 38 godina života u Beogradu, ja sam 1991. došao u svoj Mostar da umrem tu. Tu su ukopani moji djedovi, pa ću i ja.
