1094. ljeta…
Možda si hodio do zvijezda. I vratio se, jer tamo nema ništa, do ponovo ti sam.
Čovjek može vidjeti ono što nije vidio, čuti ono sto nije čuo, okusti ono što nije okusio, bit tamo gdji nije bio, al` uvijek samo sebe može naći, ili ne naći…
Radimlja, Stolac, 1094.
Ti, koji pročitaš moj kam, možda si hodio do zvijezda. I vratio se, jer tami neima ništa do ponovo ti sam
Človjek mojže vidjeti ono tšto nije vidio, tčuti ono tšto nije tčuo, okusti ono tšto nije otkusio, bit tami gdji nije bio, al` uvijek i svagdi, samo sebe može najti, ili ne najti.
I mnogo ot moje ruke na zemji bi, a ni ot mene niko ne bi mrtav i ubit.
I da ostavih kosti u tujini, i tad bih samo Bosnu sanjo.
Človječe, tako da niesi proklet, ne tikaj u me.
Legoh 1094 ljeta, kad bješe suša, pa u nebu ne bješe nijedne suze za me.
(HorionBosna)
