13. juni 1992.
Mladić koji je nekim čudom preživio, danas svjedoči o strašnom događaju od 13. juna 1992. Tridesetčetverogodišnji muškarac, i jedini preživjeli u masakru počinjenom nad 30 civila na Uborku, u Vrapčićima, svjedoči o tim stravičnim zbivanjima. "Jutro 13. juna1992. bio je koban za mnoge u mostarskom naselju Zalik, gdje je smješteno atomsko sklonište JNA iako je to zapravo bio naš zatvor. U sklonište su kupili ljude kada je trebalo nešto raditi, kopati rovove itd. U žurbi je okupljeno oko 300 mještana Zalika nakon što im je rečeno da će „biti velika eksplozija i vojna operacija". Naređeno je da se žene i djeca razdvoje od muškaraca. Mislili smo da nas vode u logor", prisjeća se naš svjedok koji je tada imao dvadeset jednu godinu. Zaličani su u koloni od oko 60 ljudi jedan po jedan sprovedeni u Sjeverni logor gdje su im zatražene isprave. "Naređeno je da istupe Srbi, a mi koji smo ostali, picgaurima smo odvezeni na gradsko groblje Sutinu. Sa mnom je bio i moj otac Redžo", rekao je svjedok dodavši da su tamo smješteni u tamnu prostoriju bez prozora. "Prostorija je bila mala, a nas puno, tako da smo tijesno stajali jedan uz drugog. Uskoro su počeli izvoditi jednog po jednog na ispitivanje. Prvo su odveli mog susjeda Edu Sefića. Svi su se vraćali prebijeni i krvavi. Kada je došao red na mog oca, gurnuo me je u stranu da me zaštiti", rekao je svjedok.
Udarce su uskoro zamijenili rafali. Tako je ubijen i njegov otac.
Udarce su uskoro zamijenili rafali. Tako je ubijen i njegov otac.
