Djela mostarske liske Jusufa Juse Nikšića u Sarajevu
Svi laju, a lajem i ja, samo još nisam počeo da ujedam
Nakon pet ili šest godina ponovo sam u Sarajevu. Svaki put mi je drago kada dođem, jer mnogo uspomena me veže za ovaj grad. Nekada sam bio profesor na Akademiji likovnih umjetnosti (ALU), koja mi sada djeluje prazno iznutra. Svoje studente učio sam da znaju i da osjećaju kako će njihova djela doživjeti slijep, lud, ali i zdravog uma čovjek – kazao nam je doajen bh. slikarstva, mostarska liska Jusuf Jusa Nikšić, koji se preksinoć sarajevskoj publici predstavio izložbom „Odjeci Hercegovine".
Sretno vrijeme
Zidove galerije „Preporod" njegova djela, zapravo ono što je uspio sačuvati u više od 50 godina dugoj karijeri, krasit će do 3. jula. Povjerio nam je da je u ratu izgubio stan, mnoge slike, kataloge, atelje, ali ne želi kukati, preživio je i sretan je s onim što ima.
– Slike što su ostale čuvam kao budala. Na njima se vide događaji, predmeti, sve ono što je priroda dala, a od toga nikada nisam bježao. U Sarajevo sam došao jer poštujem ljude okupljene oko galerije „Preporod", a inače nije mi do izložbe, jer je ovo vrijeme nazadno, teško, anemično… Svi laju, a lajem i ja, samo još nisam počeo da ujedam – kazao je kroz smijeh Nikšić.
Ovaj Mostarac rođen je 1925. godine. Ističe da nikada nije želio nekoga imitirati dok je stvarao ili prihvatiti nečiju pomoć, sve što je oduvijek želio je da bude svoj, i to mu je uspijevalo.
– Znate šta. Nekada je bilo sretno vrijeme, jer nismo obezvrijeđeno razmišljali, kako je to danas slučaj. Ranije je bilo puno izložbi, otkupa, slikari su imali atelje, stan. A danas ja se divim mladima kako uspijevaju opstati. Ipak, isto je što narod i dan-danas muku muči da otkrije te neke misterije, a to je znak da dok čovjek živi nikada neće doći do istine – pojasnio je dobro raspoloženi umjetnik.
Nisam potonuo
"Odjeci Hercegovine" izazvali su veliku pažnju publike. Mnoga istaknuta lica iz svijeta slikarstva, među njima Affan Ramić, Florijan Mičković, Džeko Hodžić, Mirsada Baljić, Mustafa Skopljak, Dževdet Nikočević… došla su podržati svog prijatelja i kolegu Nikšića. Ali…
– Nažalost, mnogo mojih kolega je umrlo, očekivao sam da ću sresti makar neke. Ali, ništa. I ovi što su došli vjerujem da im se neće svidjeti moje slike, ali, boli me briga, neće se ni meni svidjeti njihove. Ipak, još nisam potonuo kada vidim šta se danas izlaže. Zgrozim se, ja to ne mogu više ni gledati – pojasnio je slikar.
(Dnevni avaz 140613)
