Vracajuci se iz rata, razrovanim putevima, pokraj spaljenih kuca, pored srusenih mostova i polomljenih cesama, umorni Ibrahim Zioc – poce gunduriti neke rijeci, opazivsi da mu od njih korak postaje duzi a put laksi. Stigavsi najzad u zavicaj, zapisa te rijeci, ovako:
.
.
.
.
Ko je obatali – zedan ce u grob leci.
Ko sazida kucu – veci od krova ce porasti,
Ko je zapali i oburva -ime ce mu propasti.
Ko sagradi most – dva ce svijeta sastaviti,
Ko ga porusi – oba ce izgubiti.
Ko covjeka spasi – sacuvace sebe,
Ko ga ubije – ubice u njemu i tebe.
(12.12.93.)
Ko otvori put – svi su putevi pred njim,
Ko ga prekine – morace bespucem tim.
Ko je obatali – zedan ce u grob leci.
Ko sazida kucu – veci od krova ce porasti,
Ko je zapali i oburva -ime ce mu propasti.
Ko sagradi most – dva ce svijeta sastaviti,
Ko ga porusi – oba ce izgubiti.
Ko covjeka spasi – sacuvace sebe,
Ko ga ubije – ubice u njemu i tebe.
(12.12.93.)
Husein Basic
Index.hr
