Sto godina jednog parka?

Da se slavi rođendan jednom parku, nama sa brdovitog Balkana to nije baš najjasnije, makar tome parku bilo i punih 100 godina. Ko to kod nas još broji godine nekvim parkovima, a pogotovo, ko bi danas izdvojio nekoliko miliona Eura, da se stogodišnjak uredi i da mu se dostojno obilježi jubilej.  

Ovih dana obilježena je stota godišnjeca jednog cvijetnog parka u Kölnu, pod imenom „Blücherpark“, a ime mu upravo to znači, cvijetni. Kod nas se na parkove „pikira” sa jednog drugog drugog aspekta. Gdje god vidiš zelenilo parka, uništi ga, razori ga, i nasadi zgradurinu. U Mostaru je nestalo parka, koji je bio stariji od ovog u Kölnu, a koji je bio u krugu stare bolnice, izgrađene 1887. godine. Nestalo ga je prije dvije godine, izgradnjom jednog savremenog trgovinskog centra, a sa parkom je u nepovrat otišlo i nekoliko stogodišnjih endemskih stabala. Niko nikog ništa nije pitao. Niko se ni po prknu nije počešao. Park na Musali zadržao je još samo stari zid, i Alajbegovića česmu, koji svjedoče da je tu nekada nešto bilo, kao ono negdje u svjetu, kad ostave nekakve zidine iz rimskog ili starogrčkog perioda, da svjedoče o nekakvim davnim
vremenim. A taj park, čak i za ono vrijeme, 1929. godine, bio moderno sagrađen i opremljen, sa rijetkim biljnim vrstama, cvijeäem i vodoskokom u sredini. U Banja Luci su se ljudi nedavno digli na proteste zbog „Picinog“ parka, a čitava ova halabuka od protesta u Turskoj, započeta je upravo zbog Gezi parka u sred Stambola, gdje je također bila planirana izgradnja nekakvog trgovinskog centra.

A Nijemci, dostojanstveno. Priredili proslavu stotog rođendana jednom parku. Uredili ga, uljudili. Pripremili dostojnu proslavu. Stiglo na hiljade posjetilaca, u pohode i čast slavljeniku. Na travi se razbacilo lopte, ali organizovano. Turnir, na tri terena, jedan pored drugog, Pa tenis, pa boćanje, pa odbojka, na hiljade potpaljenih roštilja. I velika pozornica. U čast parku stigla su i nastupila
brojna i značajna imena iz svijeta muzike. Televizija WDR čak je prikazala snimak, od prije tačno pedeset godina, kada se slavila polovina današnjeg jubileja ovoga parka. Tada je  ovaj park posjetio ondašnji američki predsjednik John Kenedy, zajedno sa domaćinom, ondašnjim njemačkim kancelarom Konradom Adenauerom.

Sve na ovoj proslavi je podsjećalo na atmosferu, kao kod nas na Buni i Bunici, birvaktile. Čovjeku drago što je prisutan svemu ovome, a misli mu se stalno vraćaju u naše krajeve. Buna i Bunica su danas samo blijeda sjenka nekadašnjeg izletišta. Partizansko, iako je i spomenik i park, trune zbog nemara i ideologije. Godišnjice kod nas ne predstavljaju ništa, ukoliko su van konteksta onih koji vladaju. A od Evrope, koju baš i ne volimo, ali kojoj težimo, daleko smo barem tih 100 godina, neko, ko to hoće, ima šta i naučiti.

A kod nas bi se po običaju reklo: “Kakav park, jebo park!”

Komentariši