Bajramska
Piše: Faiza Haračić-Helja
Photo by Emina Krnjić
Svanulo je jutro što drugačije miriše,
nestali u nama nemiri
kao dugine boje poslije kiše.
Čuje se glas komšija i miriše hurmašica.
.
Otvaram prozor,
dok ulicom prolaze zadovoljna lica i
djeca svečano obučena.
Sretno se smiješim ovom mostu
što nas spaja kad se pogubimo,
što nam nadu daje
da dobro među ljudima nije izgubljeno.
Isti nam razlog za sreću,
pa makar i u jednom danu,
nasmijani uživamo u Bajramu.
.
Samo se tuga na tren uvuče,
onom kome neko nedostaje,
da sa njim bajramuje.
Zato pišem
da se pamti,
prošle Bajrame niko ne vrati.
Ponesimo u sebi one tuge
zbog onih što nisu sa nama i
čuvajmo lijepe uspomene od ovog
do sljedećeg Bajrama.
